Kroz razvoj djeca pokazuju interes za slovima i to je u potpunosti normalno, no ako dijete ne pokazuju nikakvu zainteresiranost za slovima kroz svoj razvoj vrlo je lako moguće da će imati problema u svladavanju čitanja kasnije.
Sve do treće godine života dijete pokazuje svoje prvo interesiranje za pisani jezik, kroz knjige, slikovnice i novine kojima je okruženo. U četvrtoj godini dijete počinje primjećivati razlike u slovima, a počinje i primjećivati i razlike u načinu čitanja mada još uvijek ne zna čitati. U četvrtoj godini dijete može početi pisati s lijeva na desno i odozgo prema dolje, a primjećuje i da se riječi sastoje od slova.
U predškolskoj dobi dijete počinje prihvaćati sintezu i analizu kratkih riječi, ponavlja riječi, igra se njima te pamti kratke pjesmice i brojalice.
U školskom uzrastu dijete primjećuje da izgovorene riječi odgovaraju napisanim riječima te se u tom razdoblju usvaja tehnika čitanja koja se bazira na prepoznavanju pisanih slova. Oko devete godine života dijete može automatizirano čitati bez razmišljanja i bez teškoća.
Ako dijete ne napreduje kako je navedeno moguće je da ima problema s disleksijom koja može biti razvojna i koja se javlja kao poremećaj čitanja.
Disleksija kod djece se manifestira teškoćama u čitanju i pisanju, a nešto kasnije i s teškim baratanjem pisanog jezika i lošim pravopisom. Disleksija je često nasljedna, a češća je kod dječaka. Ne zna se zašto dolazi do disleksije.
Opće teškoće koje su prisutne kod disleksije su teškoće povezivanja slova s prepoznavanjem, odvojeno čitanje slovo po slovo, preskakanje slova u riječima, ponavljanje pročitanog dijela riječi, slogovno čitanje, zamjena vokala vokalima, izostavljanje slova i slogova, riječi, zamjena riječi i drugo.
Specifične se teškoće javljaju kod djece koja nemaju disleksiju, a koja prilikom čitanja imaju različite stanke i blokade, čitaju riječi napamet, vrlo brzo zaborave što su pročitala, sporost, poremećen ritam čitanja, teškoće u razumijevanju pročitanog i lako odvlačenje pažnje s pročitanog.
Disleksiju prati i slaba psihomotorika koja je manja od očekivanog u određenom uzrastu, lošija orijentacija u vremenu i prostoru, ponašanje, poteškoće kod pisanja i drugo.
Ako se posumnja na disleksiju morat ćete obaviti pregled kod neurologa i otorinolaringologa. Ako su svi nalazi uredni, postavlja se dijagnoza disleksije i dijete se upućuje kod logopeda i psihologa koji će se pobrinuti da dijete što lakše svlada sve probleme s čitanjem. Ono što vi možete učiniti je to da kod djeteta što više potičete čitanje jer uz puno vježbanja, ono će sve bolje čitati.
Autor: A.Z., Foto: Dmitriy Shironosov/Shutterstock