U današnje vrijeme povećava se svijest o važnosti kvalitetnih prehrambenih namirnica i zato se sve češće spominje proces integralne proizvodnje. Takav način proizvodnje pojavio se krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a koncept je razvila međunarodna organizacija pod imenom Zapadno paleoartička regionalna sekcija – IOBC/WPRS.
Integralna proizvodnja podrazumijeva sustav proizvodnje čiji je osnovni cilj dobivanje visoko kvalitetne hrane. U svrhu ostvarenja tog cilja, koriste se prirodni resursi i mehanizmi koji smanjuju elemente zagađenja i kojima se omogućuje održiva poljoprivreda. Prioritet integralne proizvodnje su, prije svega, ekološki prihvatljive i sigurne metode koje smanjuju neželjeni utjecaj na krajnji proizvod i upotreba nepotrebnih štetnih kemikalija, kako bi se poboljšali uvjeti života i općenito zdravlje ljudi.
Integralna proizvodnja ima niz ciljeva i principa koji diktiraju njeno sprovođenje, a obuhvaća određen broj metoda koje omogućuju taj proces i čiji je krajnji proizvod visoke ekološke kvalitete.
Ciljevi integralne proizvodnje
Kako bi integralna proizvodnja bila što uspješnija, mora ispuniti svoje osnovne ciljeve. Ciljevi integralne proizvodnje su:
- integriranje prirodnih resursa i mehanizama regulacije u poljoprivredne aktivnosti – pametnim upravljanjem i pažljivim iskorištavanjem prirodnih resursa mogu se djelomično ili potpuno zamijeniti resursi poput gnojiva, pesticida i goriva što uvelike smanjuje zagađenje i pozitivno utječe na cjelokupnu ekonomiju i prihode.
- osiguravanje održive proizvodnje visoko kvalitetne hrane i drugih namirnica ekološki prihvatljivim i sigurnim metodama – ekološki prihvatljive i sigurne metode imaju pozitivan utjecaj na zdravlje ljudi te omogućuju održivu proizvodnju. Održiva proizvodnja ne temelji se isključivo na kvaliteti krajnjeg proizvoda, već i na kvaliteti metoda kojima je taj proizvod dobiven, etičkoj kvaliteti koja podrazumijeva sukladnost priznatim standardima u animalnoj proizvodnji i socijalnoj kvaliteti koja se odnosi na uvjete radnika koji sudjeluju u proizvodnji.
- održavanje prihoda – proizvodi dobiveni kvalitetnim, ekološki sigurnim, etički i socijalno ispravnim metodama stvaraju dodatne vrijednosti. Razmjena, odnosno trgovina, takvih proizvoda mora se odvijati na pošten način što osigurava i održava prihode.
- potpuno eliminiranje ili smanjivanje izvora trenutnog zagađenja nastalog poljoprivredom – zagađenje okoliša poljoprivredom mora se svesti na najmanju moguću razinu u svakoj prilici u kojoj je to izvedivo.
- održavanje poljoprivredne multifunkcionalnosti – poljoprivreda ima čitav niz različitih funkcija. Iako je osnovna funkcija poljoprivrede proizvodnja prehrambenih namirnica, poljoprivreda sudjeluje i u održavanju urednosti poljoprivrednih površina i pejzaža, očuvanju divljih životinja te poticanju lokalnih tradicija.
Principi integralne proizvodnje
- integralna poljoprivreda oslanja se na regulaciju ekosustava, na važnost dobrobiti životinja i očuvanje prirodnih resursa
- vanjski troškovi i neželjeni štetni utjecaji svedeni su na minimum
- cijelo imanje predstavlja cjelinu na kojoj se provodi integralna proizvodnja
- znanje poljoprivrednika mora se konstantno nadograđivati
- stabilni agro-ekosustavi ključne su komponente integralne proizvodnje
- ciklusi hranjivih materija moraju biti uravnoteženi, a gubici svedeni na minimum
- plodnost zemljišta mora biti očuvana i poboljšana
- integralna kontrola štetnika osnova je za donošenje odluka u kontroli zdravlja biljaka
- mora se podržati biološka raznolikost
- ukupna kvaliteta proizvoda važna je karakteristika kvalitete proizvoda u održivoj poljoprivredi
- stočarska proizvodnja na mješovitim imanjima odnosi mora biti sukladna drugim principima i mora se odvijati na dobrobit svih životinja na farmi
Metode koje integralna proizvodnja obuhvaća
Integralna proizvodnja je dinamičan i fleksibilan sustav koji obuhvaća primjenu nekoliko različitih metoda čiji je cilj maksimalna efikasnost prilikom smanjenja brojnosti štetnih organizama. Kako bi se smanjila brojnost štetnih organizama, uzgajaju se biljne sorte i hibridi otporni na štetnike. Otporne se sorte biraju prema njihovoj tolerantnosti na najznačajnije štetnike i bolesti te na vanjske uvjete, poput suše, hladnoće i kiselosti zemljišta. Uzgajanjem otpornih sorti smanjuje se upotreba pesticida i njima se ne pogoršava kvantiteta i kvaliteta uzgoja.
Važna metoda koja se provodi radi suzbijanja štetnih organizama je biljna karantena, odnosno sustav zaštite države od uvoza i prodora nepoželjnih štetnih organizama. Vanjska se biljna karantena odnosi na uvoz štetnih organizama ili bolesti iz drugih država, dok unutarnja biljna karantena podrazumijeva kontrolu razvoja štetnika unutar države.
Agrotehničke mjere, osim što pridonose održivoj poljoprivredi i poboljšavaju uzgoj, njihova pravilna primjena omogućuje smanjenje brojnosti štetnih organizama. Osnovne agrotehničke mjere koje se koriste kako bi se štetni organizmi i bolesti držali pod kontrolom su osnovna obrada zemljišta, međuredna kultivacija, zaoravanje strništa, plodored i sjetva certificiranog sjemena. Suzbijanje štetnih organizama može se uvelike i pravovremeno pospješiti prognozom pojave štetnih organizama koju izdaje prognozna službe na temelju ispitivanja praga štetnosti i kritičnog broja štetnih organizama.
Za što uspješnije provođenje integralne proizvodnje, važno je stvoriti nepovoljne mikroklimatske uvjete koji pogoduju suzbijanju štetnika i bolesti, a oni se stvaraju uz pomoć nekoliko fizičko-mehaničkih mjera. To su malčiranje, sterilizacija zemljišta, plijevljenje, okopavanje i rastjerivanje ptica. Biološke mjere koje se koriste odnose se na upotrebu prirodnih neprijatelja koji reguliraju brojnost štetnika. Prije upotrebe daljnjih mjera, prilikom pregleda i kontrole zemljišta, važno je utvrditi broj prirodnih neprijatelja i njihovu efikasnost. Na primjer bubamare mogu smanjiti brojnost lisnih ušiju, stoga upotreba kemijskih mjera nije potrebna.
Posljednja metoda koja se koristi je upotreba kemijskih mjera, odnosno raznih vrsta pesticida. Ona se koristi samo u slučaju krajnje nužnosti i to u kombinaciji s drugim navedenim mjerama.
Navedenim se metodama zadovoljavaju ekonomski, ekološki i toksikološki uvjeti. Osnovni je cilj integralne proizvodnje nastanak visoko kvalitetnih i sigurnih prehrambenih namirnica koje pogoduju i poboljšavaju zdravlje ljudi. Primjenom navedenih ciljeva, principa i mjera proces integralne proizvodnje se pospješuje i ispunjava svoj osnovni cilj.
Autor: B.D., Foto: geralt/Pixabay