Zakon o radu svi dobro poznajemo i njegove izmjene teško nas zaobilaze jer odjeknu u svim medijima, dijele se na svim društvenim mrežama i tema su razgovora gdje god krenemo. No, što je s ”Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva”? Većina nije upoznata s njim, što je sigurno i jedan od razloga zašto se spomenuti ugovor ne provodi ili se ne provodi u dovoljnoj mjeri. Čak i poneki poslodavci nisu čuli za njega i krše ga nesvjesno.
Ovaj ugovor poseban je po tome što je obvezujući za sve u ugostiteljskoj djelatnosti. Ugostiteljska djelatnost obuhvaća sve djelatnosti koje se bave smještajem te pripremanjem i usluživanjem pića i hrane: djelatnosti pod brojem 55 i 56- razred 1 NKD-a.
Dakle, svi hoteli, kafići, restorani, kampovi bi se trebali držati ovog ugovora. On određuje veliki broj prava i obveze poslodavaca i radnika u ugostiteljskoj djelatnosti te su po njemu ta prava puno veća nego po Zakonu o radu.
U nastavku izdvajamo posebno zanimljive članke ovog ugovora.
Sklapanje ugovora o radu
Ugovorom o radu dogovara se radni odnos. Ako nekim slučajem poslodavac ne potpiše s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne ponudi pisanu potvrdu o sklopljenom radu, smatra se po Zakonu o radu da je s radnikom ugovorio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Isto vrijedi i ako imate ugovor o radu na određeno vrijeme, koji vam ističe 1. ožujka, poslodavac vam novi ugovor ponudi 2. ožujka ili ga vi 2. ožujka potpišete. Imate pravo na ugovor na neodređeno vrijeme.
Naši poslodavci jako vole termin ”probni rad”, ali ovim ugovorom i probni rad je uređen, te se on može dogovarati ovisno o složenosti poslova i to:
“…- do trećeg stupnja stručne spreme u trajanju do dva mjeseca
– za četvrti stupanj stručne spreme u trajanju do četiri mjeseca
– za peti stupanj stručne spreme u trajanju do pet mjeseci i
– za šesti i sedmi stupanj stručne spreme u trajanju od šest mjeseci.”
Ako je ugovoren i probni rad između poslodavca i radnika, propisani otkazni rok za vrijeme takvoga rada po zakonu iznosi sedam dana.
Uređuju se i noćne smjene, tako da radniku koji je rasporedom radnog vremena određen da radi i svoje poslove obavlja kao noćni radnik, prije početka tog noćnog rada, kao i redovito tijekom trajanja rada radnika, poslodavac mora omogućiti radniku zdravstveni pregled u zdravstvenoj ustanovi te u potpunosti snositi troškove pregleda. Ovaj pregled bi trebao biti sistematski pregled.
Raspored radnog vremena
Puno radno vrijeme je vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno, nepuno radno vrijeme je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena te je to zapravo isto kao i u Zakonu o radu.
Tjedno radno vrijeme može biti raspoređeno u maksimalno 6 radnih dana po 7 radnih sati ili u 5 radnih dana po 8 sati.
Dnevno radno vrijeme može biti raspoređeno na više načina; jednokratno, dvokratno i u smjenama, u punom, nepunom i preraspodijeljenom vremenu, s tim da se dvokratnim radnim vremenom smatra svaki rad s prekidom dužim od jednog sata.
Kolektivni ugovor također navodi:
“…Vrijeme pripravnosti smatra se vrijeme u kojem je radnik dužan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova sukladno sklopljenom ugovoru o radu, te je poslodavac dužan obavijestiti radnika o vremenu pripravnosti najmanje 48 sati unaprijed.
O samom rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena, poslodavac mora obavijestiti radnika najmanje tjedan dana ranije osim u slučaju iznenadne i prijeke potrebe za radnikom.”
Odmori i dopusti radnika
Poslodavac ima obvezu i zakonski mora osigurati svakom radniku njegove stanke. To je činjenica koju svi dobro znamo, ali znamo li koliko stanke moraju trajati?
Tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata, radnik ima pravo koristiti dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, odnosno u iznimnim situacijama 8 sati neprekidno. To je često pitanje osobito u ugostiteljskim djelatnostima. Smije li radnik ići iz druge smjene u prvu smjenu?
Smije, pod uvjetom da je između dvije smjene razmak 8 sati. Dakle ako radite do 22 h, ujutro možete krenuti s radom od 6 h, ali ako radite do 24 h, s radom možete krenuti tek u 8 h.
Ako je priroda i intenzitet posla privremeno takav da se radniku ne može omogućiti dnevni odmor u trajanju od najmanje 8 sati, odnosno 12 sati zbog godišnjih odmora, bolovanja ili povećanog opsega posla, poslodavac je radniku obvezan to pravo na korištenje stanke u trajanju od 12 sati omogućiti odmah i neodgodivo po nestanku okolnosti zbog koje dnevni odmor nije koristio, odnosno koristio ga je u kraćem vremenu nego što je propisano. Ovaj naputak se odnosi i na to kada stanku imate samo 8 sati u 24 sata. Po završetku istoga, vaš poslodavac vam je dužan nadomjestiti sate koje niste mogli koristiti za svoj odmor punih 12 sati.
Tjedni odmor je definiran kao pravo svakog radnika na odmor koji mora trajati najmanje 24 sata, osim za maloljetnike koji imaju pravo na tjedni odmor većeg trajanja, u neprekidnom trajanju od najmanje 48 sati.
Pravilo je da radnik treba koristiti ovaj odmor nedjeljom te subotom kao danom koji nedjelji prethodi, odnosno ponedjeljkom kao danom koji slijedi iza nedjelje.
Ako je radnik u nemogućnosti ili je povećan opseg posla te ne može koristiti odmor u ovom trajanju, mora mu se za svaki tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po nestanku okolnosti zbog koje nije koristio dnevni odmor odnosno po okončanju vremena koje je proveo na radu.
Dakle, svaki tjedan morate imati najmanje jedan slobodan dan, ili ako radite bez slobodnog dana, čim se intenzitet posla smiri, morate nadoknaditi svoje slobodne dane.
Radnik ima pravo i na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu provedenu na radu, u trajanju od najmanje četiri tjedna. Kolektivni ugovor kaže da maloljetnik i radnik koji radno vrijeme provodi na poslovima na kojima uz pravilnu primjenu zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.
Kolektivni ugovor navodi sljedeće:
“Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac najkasnije do 31.svibnja tekuće godine. Poslodavac je dužan ako može, uvažiti iskazane želje radnika za razdoblje korištenja godišnjeg odmora, osobito radnika koji imaju malodobnu djecu.
Poslodavac vas je također dužan izvijestiti o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije korištenja. Radnik je dužan izvijestiti poslodavca o pravu na korištenje jednog dana godišnjeg odmora po svojoj želji najkasnije dva dana prije korištenja.
Radnici kojima je radni tjedan raspoređen u pet radnih dana imaju pravo na osnovicu od 20 radnih dana godišnjeg odmora. Radnici kojima je radni tjedan raspoređen u šest radnih dana imaju pravo na osnovicu od 24 radna dana godišnjeg odmora.
Radnicima na osnovu složenosti poslova pripadaju dodatni dani godišnjeg odmora ovisno o stupnju obrazovanja, na osnovu radnog staža, na svakih 6 godina radnog staža radnika pripada mu jedan radni dan, osobama s invalidnošću i tjelesnim oštećenjem pripada jedan radni dan i samohranim roditeljima pripadaju 2 dodatna radna dana.
U dane godišnjeg odmora poslodavac vam ne smije računati blagdane i neradne dane, bolovanje i plaćeni dopust.
Plaćeni dopust je pravo radnika na koji svaki radnik ima pravo i to za:
- sklapanje braka 5 radnih dana
- rođenje djeteta 3 radna dana
- smrt supružnika, životnog partnera, roditelja, djece 7 radnih dana
- smrt braće, sestara, djedova, baka, roditelja i braće i sestara supružnika i životnog partnera 2 radna dana
- selidbe 2 radna dana
- teže bolesti i liječenja člana uže obitelji 3 radna dana
- elementarne nepogode većih razmjera 5 radnih dana
- dobrovoljno davanje krvi za svako davanje 1 radni dan
- školovanje, osposobljavanje i obrazovanje 6 radnih dana
Radniku se može, na osobni zahtjev, odobriti i neplaćeni dopust u trajanju od 30 dana u slučajevima:
- njege člana uže obitelji
- izgradnja ili popravak kuće ili stana
- liječenja na osobni trošak
- obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije na osobni trošak
- u drugim opravdanim slučajevima.”
Plaće i nagrade
Plaća je ono što ovaj kolektivni ugovor najviše mijenja i to tako da radnici u ugostiteljstvu ne mogu imati minimalnu plaću zajamčenu Zakonom o radu.
Za izvršeni i odrađeni rad kod poslodavca svaki radnik po kolektivnom ugovoru ima pravo na određenu plaću radnog mjesta na kojem radi i na sljedeće dodatke:
”-dodatak na plaću za radni staž ( za svaku godinu rada)
-dodatak za rad u posebnim uvjetima
-dodatak na plaću za rad u uvjetima težim od uobičajenih.”
Po ovom ugovoru, plaća radnika se sastoji od osnovice koja se dijeli po složenosti poslova.
Jednostavni poslovi u kojima radnik mora pokazivati osnovno znanje i odrađivati jednostavne rutinske poslove , kao npr. čistačica, spremačica, servir, portir, nosač prtljage moraju imati minimalnu bruto plaću od 4062.51 kn.
Manje zahtjevni poslovi u kojima radnik pokazuje i koristi osnovno znanje na određenom području i koristi određene vještine za obavljanje zadataka, kao sobarica, pomoćni konobar, pomoćni kuhar, pomoćni recepcionar, pomoćni slastičar i slično moraju imati minimalnu bruto plaću 4300,00 kn.
Zahtjevni poslovi na kojima radnik primjenjuje znanje na određenom području i preuzima odgovornost za izvršenje svojih zadataka uz ograničenu samostalnost u radu kao konobar, kuhar, slastičar, recepcionar i slično, moraju imati minimalnu bruto plaću u iznosu od 5100,00 kn.
Vrlo zahtjevni poslovi na kojima radnik koristi specijalistička znanja stečena iskustvom za obavljanje složenih poslova samostalno kao konobar specijalist ili kuhar specijalist, moraju imati minimalnu bruto plaću u iznosu od 6100,00 kn.
Kolektivni ugovor dodatke na plaću određuje na ovaj način:
”Na ove iznose dodaju se dodaci:
- za rad u dane blagdana i u neradne dane utvrđene zakonom 50%
- za rad nedjeljom 30%
- za noćni rad 30%
- za rad u drugoj smjeni u slučaju stalnog smjenskog rada 10%
- za dvokratni rad 10%
- za prekovremeni rad 50%
Ako se radniku tijekom jednog radnog dana ponove dva ili više osnova tada se zbrajaju svi dodatci i dodaju se radniku na plaći.”
Poslodavac vam mora dodati 60% na satnicu ako ste radili nedjeljom u drugoj smjeni .
Jubilarne nagrade
Kolektivni ugovor također uređuje pitanja jubilarnih nagrada i to tako da je poslodavac dužan radniku isplatiti jubilarnu nagradu za neprekidni staž kod istog poslodavca za navršenih:
- ”10 godina radnog staža
- 15 godina radnog staža
- 20 godina radnog staža
- 25 godina radnog staža
- 30 godina radnog staža
- 35 godina radnog staža
- 40 i svakih navršenih daljnjih 5 godina radnog staža
Poslodavac je ovu nagradu dužan isplatiti radniku najkasnije s plaćom za mjesec studeni u godini u kojoj je radnik ostvario pravo na jubilarnu nagradu.”
Također, radnik ima pravo na to da mu poslodavac plaća troškove prijevoza na posao ili s posla i to kao isplatu naknade u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prijevozom prema cijeni mjesečne karte, kupnjom karte radniku ili osiguranjem prijevoza na drugi način.
Često se dogodi da radnik ima mogućnost korištenja više alternativnih sredstava prijevoza. U tom slučaju radnik stječe pravo na naknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene one vrste prijevoza koja je najpogodnija za poslodavca.
Primjer, radnik ima mogućnost prijevoza vlakom čija je mjesečna karta 200 kn ili mogućnost prijevoza autobusom čija je mjesečna karta 300 kn. Poslodavac ima pravo isplatiti mu 200 kn jer je ta mogućnost pogodnija za njega.
Ako radnik nema organizirani i odgovarajući javni prijevoz, poslodavac je dužan isplatiti mu naknadu troškova prijevoza.
Radnik koji koristi osobno vozilo za dobrobit posla ima pravo na naknadu troškova tog korištenja po prijeđenom kilometru.
Zaštita prava radnika
Kolektivni ugovor uređuje i zaštitu prava radnika:
“Radnik koji smatra da mu je poslodavac slučajno ili namjerno povrijedio neko njegovo pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dana dostave odluke kojom je to pravo narušeno tražiti od poslodavca ostvarenje tog prava.
Sve pisane odluke o ostvarivanju pojedinačnih prava i obveza radnika poslodavac je dužan neposredno radniku uručiti ili poslati preporučeno poštom na posljednju adresu koju je radnik prijavio.”
Ako se poslodavac ogluši na zahtjeve zaštite prava radnika, radnik koji smatra da je prema njemu nepravedno postupano od strane nadređenog radnika, suradnika ili čak uprave društva, može se na postupanje prema njemu žaliti nadređenom ili upravi društva.
Poslodavac tvrdi da nije potpisao kolektivni ugovor?
Čest slučaj od donošenja kolektivnog ugovora je upravo ovaj. Poslodavac tvrdi da nije potpisnik ugovora ili da nije član potpisnica ovog ugovora, dakle nije član HUP-a, Udruge ugostiteljstva i turizma, ili Sindikata turizma i usluga Hrvatske.
Iako je to možda tako, vaš poslodavac mora se pridržavati ovog kolektivnog ugovora i isplaćivati vas po njemu, jer je ministar rada donio odluku o proširenju primjene ovog kolektivnog ugovora koja je objavljena 3. svibnja 2019., stupa na snagu 1. lipnja 2019. Ova odluka donosi da se ugovorene plaće za temeljna ugostiteljska zanimanja proširuju na sve ugostitelje i ugostiteljske radnike u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane.
Poslodavac vas mora plaćati po onom što je u kolektivnom ugovoru ugostiteljstva jer je to povoljnije pravo za vas od Zakona o radu.
Mnogi se poslodavci još uvijek ne drže ovog kolektivnog ugovora, neki iz neznanja jer nije baš medijski popraćen, ali većina još uvijek smatra da ne mora jer radnici ne znaju za njega.
Stoga, preporučuje se svim ugostiteljima i radnicima u ugostiteljstvu da pročitaju kolektivni ugovor i prouče ga i usvoje kako ne bi bili u prekršaju. U slučaju bilo kakve povrede vaših garantiranih prava iz kolektivnog ugovora, vi kao osoba koja je direktno stranka kolektivnog ugovora (radnik) možete tužbom zahtijevati zaštitu svojih povrijeđenih prava iz kolektivnog ugovora (članak 204. Zakona o radu).
Sam kolektivni ugovor ne propisuje sankcije, ali ih se sudskom tužbom može pokrenuti. Budući da se kolektivni ugovor primjenjuje na sve radnike, sudsku zaštitu u ovom slučaju kršenja kolektivnog ugovora mogu tražiti svi koji rade u ugostiteljskim djelatnostima.
Foto: kaicho20/Pixabay
