Licemjerje je osobina koja se teško prepoznaje, ali je svuda oko nas. Ponekad se može činiti kao da živimo u svijetu gdje su dvostruki standardi i lažna prijateljstva postali norma.
Kako onda razlikovati iskrenost od licemjerja? Kako prepoznati licemjera u moru lica koja nas okružuju svakodnevno?
Licemjeri su često majstori prerušavanja, prikrivajući svoje prave namjere iza maske prijateljstva, suosjećanja ili profesionalizma.
U ovom ćemo članku razmotriti načine kako prepoznati licemjerje i donijeti svjetlo u tamne kutove ljudske interakcije, kako bismo mogli graditi autentične odnose utemeljene na međusobnom poštovanju i iskrenosti.
Tko je licemjer?
Licemjer je osoba koja pokazuje dvostruke standarde, neiskrenost ili pretvaranje u svojim riječima, stavovima ili postupcima. Takva osoba može izraziti određene vrijednosti, stavove ili emocije, ali njeni stvarni motivi, uvjerenja ili osjećaji su drugačiji od onih koje prikazuje.
Licemjerje se može manifestirati na različite načine, u različitim kontekstima i odnosima.
Dobar primjer licemjera je osoba koja javno promiče etičko ponašanje na radnom mjestu, ali privatno sudjeluje u neetičkim praksama, kao što je ogovaranje kolega.
To može biti i prijatelj koji vam daje savjete o važnosti otvorenosti i iskrenosti u odnosima, ali istovremeno skriva vlastite probleme ili misli.
Licemjerje je vrlo često na društvenim mrežama, pa se vrlo često dogodi da netko tko na društvenim mrežama redovito dijeli citate o dobroti i empatiji, u stvarnom životu ili u online interakcijama pokazuje netoleranciju ili agresiju prema drugima.
Licemjerje nije lako otkriti, ali možda će vam u budućnosti pomoći osobine licemjera koje ćemo nabrojati u nastavku.
20 savjeta kako prepoznati licemjerje
Licemjer može poprimiti mnoge oblike i manifestacije, ali postoje određene karakteristike koje često prate licemjerno ponašanje.
1. Dvostruki Standardi
Dvostruki standardi su sastavni dio licemjernog ponašanja. Licemjeri često imaju različita mjerila i pravila za sebe u odnosu na druge.
Uzmimo za primjer radno okruženje. Zamislite menadžera koji od svojih zaposlenika zahtijeva strogo pridržavanje radnog vremena, insistirajući na tome da svaka minuta izvan uobičajenog radnog vremena bude dokumentirana i opravdana.
Međutim, isti taj menadžer redovito dolazi kasno ili odlazi ranije, ne osjećajući potrebu da se opravda ili poštuje pravila koja postavlja za druge. Ovo je klasičan primjer dvostrukih standarda.
Potonji primjer ilustrira kako licemjer koristi dvostruke standarde kako bi opravdao vlastito ponašanje, dok istodobno održava stroge kriterije za druge. Takvo ponašanje nije samo nepravedno, već i potkopava temeljne vrijednosti poštovanja, pravednosti i jednakosti u međuljudskim odnosima.
2. Neusklađenost riječi i djela
Neusklađenost riječi i djela je još jedan značajni indikator licemjernog ponašanja. Ovaj oblik nesuglasja manifestira se kroz diskrepanciju između onoga što osoba izgovara i kako se zapravo ponaša.
Takva neusklađenost stvara osjećaj nepouzdanosti i nepredvidljivosti, često dovodeći do konfuzije i razočaranja među onima koji su svjedoci ili su pogođeni takvim ponašanjem.
Razmotrimo primjer iz svakodnevnog života. Osoba može javno izražavati podršku zaštiti okoliša, govoriti o važnosti recikliranja, štednje energije i očuvanja prirodnih resursa.
Međutim, u privatnom životu, ta ista osoba može ignorirati pravila recikliranja, prekomjerno koristiti energiju i doprinijeti prekomjernoj potrošnji resursa. Ovdje je jasno vidljiva neusklađenost između izraženih stavova i stvarnih postupaka.
U kontekstu međuljudskih odnosa, neusklađenost riječi i djela može biti posebno štetna. Na primjer, prijatelj koji često govori o važnosti iskrenosti i lojalnosti, ali istovremeno širi tračeve ili pokazuje nepouzdanost u vašem odnosu, demonstrira ovu vrstu licemjerja.
3. Manipulativnost
Manipulativnost je jedna od osnovnih karakteristika licemjera koja se manifestira kroz različite oblike ponašanja kako bi se postigli osobni ciljevi, često na štetu drugih. Manipulacija može biti suptilna ili očigledna, ali uvijek ima za cilj kontrolirati situaciju ili ljude za osobnu korist.
Uzmimo, na primjer, osobu koja koristi emocionalnu manipulaciju u odnosima. Ta osoba može igrati na kartu tuđih osjećaja, izazivati krivicu ili sažaljenje kako bi dobila ono što želi. Također, manipulator može koristiti flert, pohvale ili umjetno stvaranje bliskosti da bi dobio povjerenje i suradnju drugih.
U profesionalnom kontekstu, licemjer može koristiti manipulaciju kako bi se istaknuo ili ostvario određene privilegije. To može uključivati preuveličavanje vlastitih postignuća, prebacivanje odgovornosti za greške na druge ili stvaranje savezništava temeljenih na nepoštenim dogovorima ili tračevima.
Manipulativno ponašanje licemjera često je usmjereno na stvaranje površne slike o sebi koja odražava ono što žele da drugi vide, a ne njihovu stvarnu prirodu ili namjere. Kroz manipulaciju, licemjeri uspijevaju kontrolirati percepciju drugih o njima i manipulirati situacijama u svoju korist.
4. Skrivanje pravih namjera
Skrivanje pravih namjera je suptilna, ali izrazito destruktivna forma licemjernog ponašanja. Licemjeri koji skrivaju svoje prave namjere djeluju pod krinkom prijateljstva, profesionalizma ili altruizma, dok u stvarnosti imaju skrivene planove i ciljeve koje služe njihovim interesima, a ne nužno i interesima zajednice ili osoba s kojima su u interakciji.
Primjer takvog ponašanja može biti osoba koja se pretvara da je zaštitnik tuđih interesa u radnom okruženju. Na površini, on ili ona može izgledati kao netko tko zagovara pravednost, timski rad i kolegijalnost. Međutim, ispod te fasade mogu se kriti namjere usmjerene na osobnu promociju, stjecanje moći ili eliminaciju konkurencije kroz manipulativne taktike.
Drugi primjer može biti prijatelj ili poznanik koji izražava zabrinutost za vaše dobrobiti, nudeći pomoć ili podršku u teškim vremenima. Međutim, njihova stvarna namjera može biti prikupljanje informacija ili stvaranje obaveza koje se kasnije mogu iskoristiti za osobnu korist.
S vremenom, ovo licemjerno ponašanje može rezultirati razočaranjem i gubitkom vjere u druge, što otežava izgradnju autentičnih i dugoročno održivih odnosa, bilo na osobnom ili profesionalnom planu.
5. Promjena stavova ovisno o kontekstu
Promjena stavova ovisno o kontekstu jedan je od vidljivih oblika licemjernog ponašanja. Osobe koje prakticiraju ovu vrstu licemjernosti često mijenjaju svoje mišljenje, stavove ili uvjerenja ovisno o situaciji u kojoj se nalaze ili ljudima s kojima su u interakciji.
Ova promjenjivost omogućava im da se prilagode različitim socijalnim kontekstima i održe određenu sliku o sebi, čak i ako to znači kompromitiranje vlastite autentičnosti ili dosljednosti.
Primjer ovakvog licemjernog ponašanja može se vidjeti u političarima koji mijenjaju svoje političke stavove ili obećanja ovisno o publici kojoj se obraćaju. U jednom kontekstu, mogu izražavati snažnu podršku određenoj politici ili ideji, dok u drugom mogu pokazati suprotno mišljenje ako misle da će to biti popularnije.
U svakodnevnim socijalnim interakcijama, licemjer može izražavati različite stavove o određenoj osobi ili temi, ovisno o društvu u kojem se nalazi. Na primjer, mogu se složiti s kritikama nekoga u prisustvu jedne skupine ljudi, dok će u prisustvu te osobe ili druge skupine izražavati podršku ili pozitivan stav.
Takva vrsta licemjernosti može potkopati osobnu vjerodostojnost, s obzirom da dosljednost i principijelnost često služe kao temelj za izgradnju povjerenja i autoriteta u socijalnim i profesionalnim odnosima.
6. Izostanak samokritičnosti
Izostanak samokritičnosti često je prisutan kod licemjera i manifestira se kroz nemogućnost ili nevoljkost da se prepoznaju i priznaju vlastite greške, slabosti ili neuspjehe.
Licemjeri s nedostatkom samokritičnosti često projektiraju savršenu sliku o sebi, zanemarujući ili racionalizirajući vlastite mane, dok istovremeno lako prepoznaju i kritiziraju nedostatke drugih.
Dobar je primjer poslovođa koji često kritizira članove svog tima za neuspjehe ili greške, ali rijetko preuzima odgovornost za vlastite pogreške ili loše odluke. Ovakav rukovoditelj može ignorirati ili umanjiti vlastite slabosti, uvijek upirući prstom u druge kada nešto pođe po zlu.
Na osobnoj razini, licemjer može biti osoba koja često dijeli savjete i kritizira druge za njihovo ponašanje, ali nije sposobna primijeniti iste kriterije na svoj život. Možda će propovijedati o važnosti iskrenosti, integriteta ili odgovornosti, ali neće živjeti u skladu s tim vrijednostima.
Izostanak samokritičnosti otežava osobni razvoj i rast, jer sprječava pojedinca da vidi i radi na vlastitim područjima koja trebaju poboljšanje. Također, ovakav stav može stvoriti okruženje u kojem dominira kritika, optuživanje i negativnost, što otežava izgradnju otvorenih i iskrenih odnosa.
7. Pretjerivanje ili lažno predstavljanje
Pretjerivanje ili lažno predstavljanje jesu taktike kojima licemjeri često pribjegavaju kako bi stvorili povoljniji, impresivniji ili prihvatljiviji dojam o sebi u očima drugih.
Kroz ovu distorziju realnosti, namjera im je manipulirati percepcijom i mišljenjem koje drugi imaju o njima, često u svrhu stjecanja odobravanja, pohvala ili neke forme osobne koristi.
Na primjer, u profesionalnom kontekstu, licemjer može pretjerivati o svojim kvalifikacijama, iskustvima ili postignućima kako bi stekao prednost pri zapošljavanju, promaknuću ili prilikom dodjele važnih projekata. Mogu se lažno predstavljati kao stručnjaci ili lideri u određenim područjima, čime zavaravaju druge i stvaraju iluziju kompetentnosti i autoriteta koju zapravo nemaju.
U osobnim odnosima, licemjer može pretjerivati o svojim avanturama, bogatstvu, poznanstvima ili drugim aspektima svog života kako bi se učinili zanimljivijima, privlačnijima ili uspješnijima u očima drugih. Ovo lažno predstavljanje često je usmjereno na stvaranje dojma superiornosti, elitnosti ili ekskluzivnosti.
Ove taktike, iako mogu donijeti privremene “koristi” u formi priznanja, pohvala ili povlaštenog tretmana, dugoročno imaju destruktivne posljedice.
8. Selektivna primjena moralnih principa
Selektivna primjena moralnih principa jedan je od ključnih aspekata licemjernog ponašanja. Licemjeri koji selektivno primjenjuju moralna načela pokazuju dvostruke standarde, gdje određene norme, vrijednosti ili pravila primjenjuju nedosljedno, ovisno o situaciji, kontekstu ili osobama koje su uključene.
U takvom ponašanju, licemjer će često rigorozno insistirati na određenim moralnim ili etičkim principima kada ocjenjuje ili kritizira druge, ali će iste te principe zanemariti ili kompromitirati kada se odnose na njihove vlastite akcije ili odluke. Ovo može biti vidljivo, na primjer, u osobi koja propovijeda o važnosti iskrenosti, ali sama sebe dopušta lagati kada to smatra korisnim ili potrebnim.
Pogledajmo primjer iz radnog okruženja: menadžer koji očekuje od svojih zaposlenika strogo pridržavanje radnih sati i politike kompanije, ali sam sebi dopušta fleksibilnost i odstupanja od istih pravila. Ili, možda, neka osoba kritizira druge zbog nepoštenih praksi, ali sama u svojim poslovima koristi upitne metode da bi ostvarila dobit.
Selektivna primjena moralnih principa podriva vjerodostojnost i integritet licemjera, stvarajući okruženje nepovjerenja i cinizma. Takvo ponašanje može dovesti do toga da se moralna pravila i norme doživljavaju kao relativne i proizvoljne, što oslabljuje moralni autoritet i etičku klimu zajednice, organizacije ili društva u cjelini.
9. Površnost
Površnost kod licemjera odnosi se na nedostatak dubine, iskrenosti i autentičnosti u njihovim riječima i djelima. Njihove akcije i izrazi često su pažljivo orkestrirani da bi se stekao određeni dojam, a ne odražavaju njihove stvarne misli i osjećaje.
Pretpostavimo da je netko menadžer u velikoj korporaciji i tvrdi da se zalaže za održivost i zaštitu okoline. Na sastancima i javnim događanjima često govori o važnosti zaštite prirode i potiče zaposlenike i kolege da budu ekološki osviješteni.
Međutim, u privatnom životu, taj menadžer ne pokazuje nikakvu stvarnu brigu o okolini; ne reciklira, često koristi plastiku za jednokratnu upotrebu i vozi automobil koji značajno zagađuje okolinu. Ovo je primjer licemjerja i površnosti jer osoba javno promiče neke vrijednosti koje privatno ne prakticira.
10. Izbjegavanje stvarne intimnosti ili iskrenosti
Izbjegavanje stvarne intimnosti ili iskrenosti često je povezano s površnošću i licemjerjem. Osoba koja izbjegava istinsku intimnost ili iskrenost obično se štiti od mogućnosti da bude ranjiva, povrijeđena ili odbačena. Takva osoba može graditi zidove oko sebe, prikazujući lažnu sliku koja nije u skladu s njihovim stvarnim osjećajima i mislima.
Recimo da imamo osobu koja je u vezi. Osoba često priča partneru kako je sve u redu, kako se osjeća sretno i zadovoljno, iako, u stvarnosti, osjeća se usamljeno i nesigurno u vezi. Unatoč unutarnjim borbenostima, ova osoba se boji otvoriti i podijeliti svoje stvarne osjećaje s partnerom iz straha od konflikta ili odbacivanja.
U takvim situacijama, komunikacija u vezi postaje površna. Ova osoba može nastojati zadržati sliku “savršene veze” dijeleći samo pozitivne aspekte i skrivajući svoje prave osjećaje i misli. Time izbjegava stvarnu intimnost i iskrenost, sprječavajući dublje emocionalno povezivanje i razumijevanje s partnerom.
Ovo izbjegavanje može se očitovati i u prijateljstvima i obiteljskim odnosima, gdje osoba može prikazivati sreću i zadovoljstvo, dok unutar sebe nosi brojne neriješene probleme i osjećaje.
11. Prilagodba mišljenja popularnom stavu
Licemjeri koji svoja mišljenja prilagođavaju popularnim stavovima često to čine kako bi bili prihvaćeni, cijenjeni ili kako bi izbjegli sukobe i kritike. Ova vrsta licemjerja manifestira se kroz promjenjivost mišljenja i stavova ovisno o tome što je trenutno popularno ili prihvatljivo u društvu ili unutar određene grupe.
Zamislimo osobu koja je dio radne grupe u nekoj organizaciji. Kada se unutar grupe razgovara o novom projektu ili strategiji, ova osoba uvijek izražava mišljenje koje je u skladu s većinom ili s mišljenjem vođe grupe. Ako je opći stav grupe pozitivan prema ideji, i ova će osoba izraziti svoju podršku. Ako je opći stav negativan, i ona će kritizirati ideju, čak i ako privatno ne dijeli to mišljenje.
Takva osoba mijenja svoje stavove i mišljenja kako bi se uklopila i bila prihvaćena unutar grupe, čak i ako to znači potiskivanje vlastitih uvjerenja i vrijednosti.
Ovo je primjer licemjerja jer osoba nije iskrena u izražavanju svog stvarnog mišljenja i stavova, već se prilagođava kako bi zadovoljila očekivanja i norme grupe.
12. Korištenje moraliziranja kao obrane
Licemjeri koji koriste moraliziranje kao obranu često to rade kako bi prikrili svoje vlastite nesigurnosti, mane ili neetičko ponašanje.
Moraliziranjem, oni projiciraju svoje standardne i norme na druge, često s visokim i strogo postavljenim očekivanjima, dok istovremeno možda ne žive u skladu s tim standardima. Ova vrsta obrane može služiti kao način da odvrate pozornost od svojih akcija i usmjere je prema manama i pogreškama drugih.
Recimo da imamo osobu koja je vođa u zajednici i često propovijeda o važnosti poštenja, integriteta i moralnih vrijednosti. Ona kritizira druge za njihove etičke propuste i nepravilnosti, postavljajući sebe kao moralni autoritet i sudac. Međutim, iza kulisa, ova osoba može biti uključena u neetičke prakse, kao što su nepotizam, korupcija ili obmanjivanje.
Ovaj primjer pokazuje kako moraliziranje može biti korišteno kao obrana ili maske za prikrivanje vlastitih nedostataka ili moralnih nedosljednosti.
13. Pretjerana potreba za odobravanjem
Licemjeri koji pokazuju pretjeranu potrebu za odobravanjem često modificiraju svoje ponašanje, mišljenja ili stavove kako bi zadovoljili očekivanja i preferencije drugih. Ova težnja za odobravanjem može proizaći iz nesigurnosti, manjka samopouzdanja ili potrebe za pripadanjem i prihvaćanjem u društvu ili određenoj grupi.
Recimo da imamo osobu koja je članica određene društvene grupe ili zajednice. Unutar te grupe, postoji snažan pritisak da se uklopi i pridržava se određenih normi, vrijednosti i očekivanja. Osoba može često tražiti povratne informacije od članova grupe, mijenjati svoje stavove i ponašanje kako bi se uklopila, i osjećati veliku nelagodu ili tjeskobu ako se suoči s kritikom ili neslaganjem.
Na primjer, unatoč osobnim uvjerenjima, osoba može javno izražavati stavove koji su popularni unutar grupe, sudjelovati u aktivnostima koje se očekuju (čak i ako se ne slaže s njima) i općenito pokušavati projicirati sliku koja će biti prihvaćena i odobrena od strane grupe.
Takvo licemjerno ponašanje proizlazi iz pretjerane potrebe za odobravanjem i priznanjem, čak i po cijenu kompromitiranja vlastitih uvjerenja, autentičnosti i integriteta. Ova vrsta ponašanja može dovesti do unutarnjeg konflikta, stresa i nelagode, jer osoba nije vjerna sebi i svojim stvarnim vrijednostima.
14. Pasivna agresija
Pasivna agresija je oblik neizravnog izražavanja nezadovoljstva, ljutnje ili suprotstavljanja. Osobe koje pokazuju pasivno-agresivno ponašanje često to čine na način koji je prikriven, indirektan i težak za prepoznavanje kao otvoreno agresivan. Licemjeri koriste pasivnu agresiju kao sredstvo za izražavanje svojih osjećaja ili neslaganja bez direktnog suočavanja ili otvorene konfrontacije.
Zamislimo osobu na radnom mjestu koja se ne slaže s odlukom svog nadređenog. Umjesto da otvoreno izrazi svoje neslaganje ili zabrinutost, ova osoba može koristiti pasivno-agresivne taktike, kao što su odugovlačenje, “zaboravljanje” na određene zadatke, širenje negativnosti ili indirektno kritiziranje odluke među kolegama.
Ova osoba može, na primjer, često dolaziti kasno na sastanke koji su povezani s odlukom koju ne podržava, ili može davati neodređene i nejasne odgovore kad se pita o statusu projekta, implicirajući da nešto ne funkcionira, ali bez otvorenog izražavanja problema ili neslaganja.
15. Nedostatak empatije
Licemjeri koji pokazuju nedostatak empatije često se vanjski ponašaju kao da se brinu za druge, pokazujući suosjećanje i razumijevanje, dok u stvarnosti ne osjećaju ili ne pokazuju stvarnu emocionalnu povezanost ili suosjećanje prema drugima.
Njihova “empatija” može biti površna, koristeći se kao sredstvo za manipulaciju, stjecanje odobravanja ili ostvarivanje neke druge osobne koristi.
Zamislimo osobu koja u socijalnim situacijama često izražava suosjećanje prema problemima ili izazovima drugih ljudi, nudeći utjehu ili savjete. Međutim, kada je sama s tom osobom ili u situaciji koja ne donosi nikakvu osobnu korist ili priznanje, ta “empatija” nestaje. Osoba može postati indiferentna, neosjetljiva ili čak kritična prema problemima drugih.
U privatnim odnosima, licemjer može ignorirati, minimizirati ili odbaciti tuđe osjećaje i potrebe, pokazujući nedostatak istinske empatije ili razumijevanja.
16. Teatralnost
Teatralnost u kontekstu licemjerja odnosi se na preuveličavanje, dramatiziranje ili insceniranje vlastitih emocija, mišljenja ili iskustava kako bi se stekla pažnja, simpatije ili odobravanje od drugih. Teatralni licemjeri često koriste ovu strategiju kako bi manipulirali percepcijom drugih o njima, stvorili određeni dojam ili skrenuli pažnju na sebe.
Recimo da imamo osobu koja dolazi na poslovni sastanak ili društveno okupljanje i dramatično opisuje neki događaj ili situaciju iz svog života. Način na koji to čini je vrlo upečatljiv: koristi se snažnim emocionalnim izrazima, gestikulacijom i tonom koji je dizajniran da privuče pažnju i stvori snažan odjek među slušateljima.
Ova osoba može, na primjer, teatralno pričati o svojoj “herojskoj” borbi s teškoćama, koristeći emotivni jezik i detalje koji su možda pretjerani ili iskrivljeni kako bi priča bila dramatičnija. Cilj može biti da se stvori slika osobe kao nekoga tko je izuzetno hrabar, suosjećajan ili talentiran.
Teatralnost licemjera može stvoriti površne ili lažne impresije, a u interakciji s drugima može dovesti do nedostatka iskrenosti i autentičnosti. Također može otežati stvaranje stvarnih i dubokih veza, jer se drugi mogu osjećati manipuliranim ili nesigurnim u vezi s pravom naravi ili motivima teatralne osobe.
17. Nestabilnost u odnosima
Licemjeri s nestabilnošću u odnosima često pokazuju promjenjivo i nepredvidljivo ponašanje prema drugima, što može rezultirati površnim i nestabilnim interpersonalnim vezama. Takve osobe mogu naizmjence pokazivati toplinu i hladnoću, prihvaćanje i odbacivanje, ili bliskost i distanciranje u svojim odnosima s drugima, često bez jasnog ili konzistentnog razloga.
Zamislimo osobu koja započinje prijateljski ili romantični odnos s velikom količinom entuzijazma, pokazujući visoku razinu interesiranja, pažnje i privrženosti prema drugoj osobi. Međutim, nakon nekog vremena, možda bez jasnog razloga, osoba se počinje distancirati, pokazuje manje interesiranja i počinje izražavati kritike, nezadovoljstvo ili čak neprijateljstvo.
Takva promjenjivost može ostaviti drugu stranu zbunjenu, povrijeđenu i nesigurnu u vezi s prirodom i stabilnošću odnosa. Licemjer može koristiti ovu strategiju da zadrži kontrolu nad odnosom, manipulira drugom osobom ili štiti se od vlastite ranjivosti ili nesigurnosti.
18. Skrivanje iza autoriteta ili tradicije
Licemjeri koji se skrivaju iza autoriteta ili tradicije koriste postojeće hijerarhije, norme, pravila ili običaje kao štit ili opravdanje za svoje ponašanje, mišljenja ili odluke. Ovim pristupom, oni mogu izbjeći osobnu odgovornost, kritiku ili potrebu za dubljom refleksijom ili opravdavanjem svojih akcija.
Zamislimo osobu koja je članica organizacije ili zajednice s jasno definiranim autoritetima i tradicionalnim normama. Kada se suoči s moralnim, etičkim ili praktičnim dilemama, ova osoba se redovito poziva na odluke, mišljenja ili upute autoriteta ili se poziva na tradiciju kao neupitni vodič za ponašanje.
Na primjer, ako se u organizaciji donese kontroverzna odluka, osoba može braniti tu odluku citiranjem stavova višeg autoriteta ili povijesnih presedana, čak i ako osoba osobno može imati rezerve ili neslaganja s tom odlukom. Ovaj pristup se koristi kao način da se izbjegne osobna odgovornost za odluku ili da se zaštiti od potencijalne kritike ili konflikta.
Licemjer koristeći ovu strategiju, efektivno delegira moralnu i etičku odgovornost na “višu” silu, bilo da je to autoritet ili tradicija, umjesto da aktivno i osobno sudjeluje u etičkim i moralnim prosudbama ili odlukama.
19. Izbjegavanje odgovornosti
Licemjeri koji izbjegavaju odgovornost često pronalaze načine kako bi prebacili krivicu, opravdali svoje postupke ili izbjegli preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje ili odluke. Koriste razne taktike kao što su negiranje, racionalizacija, okrivljavanje drugih ili umanjivanje važnosti problema kako bi izbjegli suočavanje s posljedicama svojih akcija.
Recimo da imamo menadžera koji je zadužen za dovršetak projekta unutar određenog vremenskog roka. Projekt se ne uspijeva završiti na vrijeme, a rezultati su ispod očekivanih standarda. Kada se suoči s kritikama ili pitanjima o neuspjehu projekta, menadžer koristi razne taktike da izbjegne odgovornost.
Menadžer može okriviti članove svog tima, tvrdeći da nisu dovoljno radili ili nisu bili dovoljno kompetentni. Također može tvrditi da su bili postavljeni nerealni rokovi ili da nije bilo dovoljno resursa. Možda će čak i umanjiti važnost problema, sugerirajući da kašnjenje i loši rezultati nisu velika stvar i da se previše drame stvara oko situacije.
Koristeći ove strategije, licemjer uspijeva izbjeći osobnu odgovornost i stvoriti dojam da problemi nisu rezultat njegovih/njezinih akcija ili odluka.
20. Često mijenjanje maske
Licemjeri koji često mijenjaju “maske” adaptiraju svoje ponašanje, stavove i izraze ovisno o situaciji ili ljudima s kojima su u interakciji. Svrha ovog pristupa je stvaranje povoljnog dojma, dobivanje odobravanja, izbjegavanje konflikta ili ostvarivanje neke osobne koristi.
Zamislimo osobu koja na poslu pokazuje jedno lice: osoba je profesionalna, ozbiljna i posvećena. Međutim, s prijateljima ili u drugim socijalnim situacijama, ta ista osoba pokazuje potpuno drugačije lice, možda budeći opuštena, neozbiljna ili čak neodgovorna.
Na poslovnom sastanku, ova osoba može izraziti snažnu podršku za određenu inicijativu ili ideju, dok privatno ili u drugom kontekstu izražava skepticizam ili čak protivljenje istoj ideji. S različitim ljudima, osoba može pokazivati različite aspekte svoje osobnosti ili čak izražavati različite stavove i mišljenja, prilagođavajući svoje “maske” ovisno o publici ili kontekstu.
Ovaj način ponašanja može dovesti do površnih odnosa, nedostatka povjerenja i nesigurnosti među onima koji komuniciraju s licemjerom, jer je teško znati što osoba zaista misli ili osjeća.
Ove karakteristike mogu pomoći u identifikaciji licemjernog ponašanja, ali važno je napomenuti da prisutnost jedne ili više ovih osobina ne znači nužno da je osoba potpuno licemjerna u svim aspektima svog života. Ljudi su kompleksni, a motivacije za njihovo ponašanje mogu biti raznolike i složene.