Sklapanje braka je najveći čin ljubavi između para, kojim se oni zaklinju na vječnu ljubav, vjernost, međusobno povjerenje i podršku, a događa se uz sve najljepše želje za vječno trajanje tog braka. Nažalost, za neke parove ove želje neće se ispuniti, te će njihov brak završiti razvodom. U Hrvatskoj je stopa razvoda braka rasla od 50-ih godina kada je zabilježen prvi veći porast, te trenutno iznosi 40%. Pojednostavljeno, svaki 3. brak će završiti razvodom.
Razlozi razvoda braka su raznoliki, te ne postoji pravilo ni ”simptomi” na temelju kojih se može zaključiti hoće li ili neće ljubav između para prestati, a brak se raskinuti. Parovi prijavljuju različite razloge razvoda: zaljubljenost u drugu osobu, nevjernost, izdaja povjerenja, psihičko i fizičko zlostavljanje i manipulacija nad partnerom ili djetetom/djecom, određene karakterne osobine osobe, posesivnost, nepristajanje na kompromise, nedostatak komunikacije, izbjegavanje brige za dijete/djecu.
Prema Zakonu, razvod braka može biti suglasan, pri čemu se oba partnera slažu s razvodom ili nesuglasan, pri čemu se jedna strana protivi razvodu, te jedan partner razvod započinje tužbom za razvod braka, nakon čega slijedi postupak mirenja pri Centru za socijalnu skrb i sudski spor oko podjele imovine i skrbništva nad djetetom/djecom.
Razvod braka velika je prekretnica u životu muškarca i žene jer uključuje drastične promjene u svakodnevnom funkcioniranju. Do tada su živjeli kao par i sve aspekte svog života dijelili jedno s drugim, te si tako olakšavali teške, a uljepšavali lijepe trenutke, no sada će svaki partner morati pronaći načine kako si olakšati svakodnevni život i sve probleme koje on donosi. Taj teret problema bit će drastično olakšan ako se radi o razvodu braka pri kojem se sada bivši partneri slože da ostanu prijatelji ili da ostanu u dobrom odnosu, kako bi olakšali sami sebi, ali i ono što je bitnije, kako bi ovaj veliki životni prijelaz olakšali svojem djetetu/djeci.
Vrste razvoda
Struka dijeli vrste razvoda na sljedeće:
- ”Čisti” razvod – koji karakterizira da roditelji odnos održavaju isključivo radi dogovora oko skrbi za dijete kako ono ne bi bilo ”razapeto” između njih,
- Prijateljski razvod – koji je obilježen stvarnim prijateljskim odnosom između roditelja
- Visokokonfliktni razvod – u kojem sukob između bivših partnera postaje okosnica njihovog odnosa, čime njihove roditeljske dužnosti ostaju zanemarene.
Nažalost, mnogi bivši partneri ne usuglašavaju se da ostanu prijatelji nakon razvoda, što je najčešće povezano sa samim razlogom braka, ali i s karakterima osoba. U tom slučaju radi se o visokokonfliktnom razvodu braka, u kojem najviše mogu ispaštati djeca. Ovakvi narušeni odnosi pri postupku razvoda češće će postojati ako postoji prijašnja povijest destruktivnih bračnih odnosa (uključujući i nasilno ponašanje), traumatično razdvajanje (koje uključuje poniženje jednog partnera), ambivalentna separacija (sukob između idealizirane i negativne slike o partneru) i produženo žalovanje za partnerom i gubitkom ideje o obitelji.
Neke od karakteristika visokokonfliktnog razvoda braka su sljedeće:
- Stalni sukobi oko skrbništva nad djecom
- Podjele imovine
- Eventualne nevjere ili pogrešaka tijekom braka
- Česta manipulacija nad djecom, bivšim partnerom i stručnjacima uključenim u postupak
- Jake neugodne emocije usmjerene prema bivšem partneru
- Ispadi bijesa i mržnje prema bivšem partneru i drugim osobama uključenim u postupak
- Onemogućavanje mirnog dogovora oko skrbništva nad djecom, te općenito radnje kojima bi se drugoj strani otežalo funkcioniranje i nastavak samostalnog života.
U slučaju konfliktnog razvoda najčešće je potrebno sudjelovanje Centra za socijalnu skrb kao ”učitelja” koji partnerima ukazuju na njihove pogreške i uče ih pravilnom postupanju u odnosu s djecom. Ovo je naročito činjenica u slučaju kada Centar utvrdi postojanje manipulativnog ponašanja nad djecom od strane jednog ili oba roditelja.
Cilj takvih ponašanja najčešće je otuđenje djeteta od drugog roditelja, a primjeri takvih ponašanja su sljedeći:
- Govorenje djeci o ljutnji koju osjećaju prema drugom roditelju (zbunjivanje djeteta oko vlastitih osjećaja prema roditelju)
- Prebacivanje ljutnje s drugog roditelja na dijete ako dijete liči na drugog roditelja ili se ponaša kao on,
- Predstavljanje svojih ideja kao djetetovih (dijete ne želi ići kod drugog roditelja)
- Govorenje djetetu o lošim stvarima koje je drugi roditelj učinio,
- Govorenje djetetu da ga više voli od drugog roditelja (dijete će tada htjeti živjeti s njim),
- Govorenje djetetu što treba reći na sudu o njemu i drugom roditelju (npr.kod koga želi živjeti i zašto).
Utjecaj razvoda na razvoj djeteta
Dijete nikada neće biti spremno za razvod svojih roditelja, ono će htjeti da njegovi roditelji ostanu zajedno, naročito ako nije dovoljno zrelo da razumije razloge razvoda. Djeca u predškolskoj dobi (do 7 godina) i pubertetu (12 godina nadalje) najteže će se nositi s razvodom, kako navode autori knjige o razvodu. Zbog toga je važan i sam način, odnosno vrijeme kada će se djetetu priopćiti da će do razvoda doći.
Za djecu do 5 godina najbolje je da to bude dan, dva prije razvoda, za djecu školske dobi to bi trebalo biti oko tjedan dana prije razvoda, a za adolescente oko 2 tjedna prije. Za djecu ispod 5 godina bitno je naglašavati da oni nisu krivi za to što će jedan roditelj otići od kuće, jer će djeca te dobi biti osobito zbunjena i uplašena da će ih napustiti i drugi roditelj i da odlaze zbog ponašanja djeteta. Nije neobična pojava i da to dijete doživi regresiju razvoja, odnosno da se vrati u prethodne faze razvoja (obavljanje nužde u pelene ili u krevet, ponašanje poput dojenčeta).
Faze emocionalnih reakcija
Od trenutka kada dijete sazna za razvod roditelja ono prolazi kroz sljedeće faze emocionalnih reakcija, koje također odgovaraju fazama tugovanja/žalovanja. Ove faze događaju se za sve osobe koje tuguju/žaluju zbog nekog gubitka (smrt voljene osobe, nestanak djeteta), pa se tako pod riječ gubitak može uvrstiti i gubitak braka, odnosno razvod. Prema tome, nije rijetko da i roditelji koji se razvode također prolaze kroz navedene faze u odnosu na prestanak svojeg braka.
U fazi negiranja dijete izbjegava suočavanje s problemom, te vjeruje da će se njegovi roditelji ipak pomiriti. Dijete se povlači u sebe, sanjari o zajednici koju je imao do tog trenutka, odbacuje realnost i zamišlja je onakvu kakvu bi on želio da bude.
Slijedi faza bijesa u kojoj dijete shvati da njegove želje ne mogu postati realnost, što rezultira pojavom bijesa koji je najviše usmjeren prema roditeljima, ali i svim drugim odraslim osobama. Neće biti pošteđeni ni učitelji, odgajatelji i druge osobe od autoriteta.
Tijekom faze nagodbe djeca shvaćaju da bijesom ne mogu postići željeno, pa počinju misliti da će svojim boljim ponašanjem postići da njegovi roditelji opet budu zajedno, što završava sljedećom fazom, depresijom. Depresija nastaje kada dijete shvati da ni na koji način ne može utjecati na razvod roditelja, te da se njegovi roditelji neće pomiriti koliko god dobar on bio.
Prihvaćanje je posljednja faza u kojoj dijete uviđaja da odlazak jednog roditelja od kuće ne ovisi o njemu i počinje se na svoj način prilagođavati činjenici da će mu se život promijeniti i da će jednog roditelja viđati manje.
Kako djetetu priopćiti razvod
Što se tiče načina priopćavanja, najbolje je da to roditelji učine zajedno, objasnivši djeci razloge razvoda na način koji dijete može razumjeti s obzirom na svoju dob. Moraju se pripremiti na određena pitanja, te objasniti djeci što će to točno značiti za roditelje, a što za njih kao djecu, te na koje načine i u kojim aspektima će im se životi promijeniti.
Dijete, osobito ono predškolske i rane školske dobi koje ne može zaista razumjeti zbog čega njegovi roditelji više neće biti zajedno, može za razvod kriviti sebe (zato što nije bio dovoljno dobar, zato što je imao loše ocjene u školi, zato što se svađao sa sestrom/bratom…). Zbog toga je od iznimne važnosti dijete uvjeravati kako ono nije krivo za nastalu situaciju i da će ostati jednako voljeno kao i dok su roditelji bili zajedno.
U slučaju nefunkcionalnog braka koji je obilježen stalnim svađama i konfliktima koji se ne mogu riješiti, a kojima je dijete svakodnevno izloženo, za dijete je najbolje da se taj brak što prije razvede. Djeca uče po modelu, odnosno, uče gledajući ponašanja drugih osoba, a osobito svojih roditelja. Ako je dijete kod kuće svjedok svakodnevnih konflikata između roditelja, ono će zaključiti da je to način komunikacije koji odrasle osobe koriste u svakodnevnom životu, te će se tako početi i samo ponašati prema roditeljima i drugim osobama u okolini, a kasnije i prema vlastitim partnerima i djeci.
Saznanje o toj pojavi osobito je bitno ako su ti konflikti kojima dijete svjedoči isprepleteno psihičkim ili fizičkim nasiljem između roditelja (ili i nad djetetom). U tom slučaju za dijete se može dogoditi jedna od sljedećih pojava: dijete će postati vršitelj psihičkog ili fizičkog nasilja nad vršnjacima ili će i samo postati žrtva psihičkog ili fizičkog nasilja, što ovisi o karakteru djeteta i njegovim zaštitnim faktorima (jaka socijalna mreža, podrška od strane bliske obitelji, podrška u školi).
Problemi s ponašanjem
Djeca roditelja u visokokonfliktnom razvodu često se ne ponašaju na dosljedan način s roditeljima, već će svakom roditelju govoriti i činiti ono što on želi. I kada roditelj ne kaže točno što želi, zrelije dijete će početi razumijevati neverbalne znakove od strane roditelja i prema tome prilagođavati svoje ponašanje.
Također, ono će zbog tog nedosljednog ponašanja izgubiti saznanje o onome što ono želi i osjeća, čime će zapravo izgubiti sebe, kako bi pomoglo roditeljima. Kod djece starije dobi ovo nedosljedno ponašanje može se pretvoriti u manipulaciju nad roditeljima kako bi dobili korist za sebe na temelju razvoda, pa će primjerice jednom roditelju reći da će boraviti kod onog drugog roditelja, dok će zapravo biti u izlasku ili kod prijatelja ili će od drugog roditelja tražiti dozvolu za nešto što onaj drugi roditelj nije dopustio. Kod neke djece ova ponašanja se mogu razviti u stvarne poteškoće s ponašanjem (sukobi sa zakonom), a to će biti češće ako se roditelji i pri pojavi tih poteškoća ne uspiju usuglasiti oko odgoja djeteta.
Dok se navedeni problemi s ponašanjem događaju rjeđe, ono što se događa kod gotovo sve djece koja su suočena s razvodom roditelja jest pojava neugodnih emocija kao što su strah od budućnosti, strah od napuštanja, osjećaj odbačenosti i usamljenosti, ljutnja, zbunjenost, povlačenje i depresivnost. Također često može doći do smanjenja samopouzdanja i samopoštovanja, što se naročito događa u slučaju kada se radi o djetetu u pubertetu. Tada je osobito osjetljivo na mišljenje svoje okoline i vršnjaka, pa mu se činjenica da više ne živi u ”normalnoj” obitelji može učiniti presudnom za dobar odnos s vršnjacima.
Također, često dolazi i do pada školskog uspjeha kao odraz neujednačenosti dnevne rutine kod djeteta, osobito ako se radi o djetetu koje često mijenja boravište kod majke, odnosno oca, a može se i dogoditi propitivanje uspješnosti vlastitih romantičnih veza sa sadašnjim i budućim partnerima.
Kada se radi o djetetu u predadolescentskoj i adolescentskoj dobi (11-15 godina) koje je suočeno s konfliktnim, ali i nekonfliktnim razvodom braka svojih roditelja, može se dogoditi situacija u kojoj se po njegovom ponašanju može zaključiti da je prebrzo sazrelo. Takvo dijete koje se prema svojoj dobi treba igrati s vršnjacima, sada će se zateći kako pomaže majci/ocu s kućanskim poslovima ili sličnim obavezama koje uobičajeno obavljaju odrasle osobe. To se događa češće ako to dijete ima mlađeg brata ili sestru koji još u potpunosti ne mogu racionalno spoznati situaciju, pa će to starije dijete mlađem pokušati olakšati suočavanje s odlaskom jednog roditelja tako da stekne potrebu za zaštitom svojeg brata/sestre. Starije dijete koje osjeti da se jedan roditelj previše udaljava od njih i premalo skrbi za njih nastojati tu skrb i brigu prema mlađem bratu/sestri nadoknadi samo. Stoga nije rijetka pojava hiperpovezanosti između braće i sestara razvedenih roditelja.
U slučaju konfliktnog razvoda moguća je situacija u kojoj jedan roditelj (najčešće onaj s kojim dijete ne živi) ne želi sudjelovati u odgoju djeteta i/ili odbija preuzimanje odgovornosti za dijete koje su tijekom trajanja bračne zajednice događale zajednički (odvođenje na aktivnosti, školske obaveze). Najčešća reakcija drugog roditelja na to jest prisiljavanje navedenog roditelja na brigu za dijete putem ucjena ili zakonskih postupaka, što nerijetko završava još jačim otuđenjem drugog roditelja od djeteta jer se taj roditelj mora prisilno družiti s djetetom, te tada to vrijeme neće biti kvalitetno provedeno. U tom slučaju može se dogoditi i da roditelj s kojim dijete živi bude toliko zauzeto poduzimanjem radnji u smjeru primoravanja drugog roditelja na skrb da i on sam postane otuđen od djeteta, te će tada dijete ”izgubiti” oba roditelja, a ne samo onog koji ga odbija odgajati.
Utjecaj konfliktnog razvoda na razvoj djeteta može se odraziti na njega i u odrasloj dobi. Naime, djeca koja su odrastala u ovakvim obiteljima u kojima su svađe svakodnevna pojava, a kršenje obećanja o druženju način života roditelja, takav način života prenijet će i na svoju buduću obitelj.
Dijete, sada odrasla osoba, učeći po modelu od svojih roditelja tijekom trajanja neskladnog braka i nakon njegovog prestanka, tako će se odnositi prema svojem ljubavnom partneru i djeci, što će nerijetko dovesti do razvoda.
Kako spriječiti posljedice?
Kako bi se spriječile navedene posljedice za dijete suočeno s razvodom roditelja, potrebno je da se roditelji, ako je to moguće, odmah dogovore oko sljedećih aspekata:
- Skrbništva nad djecom, odnosno oko termina kada će djeca viđati roditelja s kojim ne žive, na koji način i kada će se provoditi preuzimanje djece
- Alimentacije za djecu
- Snošenja ostalih financijskih troškova vezanih uz dijete
- Druženje s ostalim članovima obitelji i slične stavke povezane uz brigu za djecu.
Te stavke čine Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su roditelji prema Zakonu dužni napraviti. Ako roditelji ne uspiju učiniti ovo sami, bit će primorani oko tih stavki usuglasiti se posredstvom Centra za socijalnu skrb i suda.
Također, kako bi se djeci olakšalo nošenje s razvodom potrebno je odgajatelje i učitelje upoznati sa situacijom, kako bi oni mogli prepoznati eventualne potrebe za intervencijom nad djecom u tom pogledu. Odgajatelji su svakodnevno u dužem kontaktu s djecom, te su osim toga educirani o pedagoškim metodama razgovora s djecom o osjetljivim temama poput ove. Oni mogu djecu naučiti kako mogu izraziti osjećaje vezane uz razvod na način koji će djeci odgovarati, primjerice kroz igru. Tako se također može i dobiti uvid u stvarno mišljenje i osjećanje djeteta prema njegovim roditeljima i prestanku obitelji.
Unatoč zaštitnim faktorima i trudu roditelja, odgajatelja i druge okoline da dijete ne bude potreseno ovom velikom promjenom, nije moguće postići da dijete ne doživi nikakvu promjenu. Stoga je potrebno, radi kvalitete psihofizičkog razvoja djeteta da roditelji svoj razvod održe na distanci od djeteta, te da ulože maksimalan trud u održavanje kvalitetnog i prijateljskog odnosa međusobnog podržavanja, kako bi dijete zadržalo osjećaj da je voljeno i zaštićeno.
Više informacija o samim zakonima:
Foto: 3dvin/Shutterstock
