Da svako tlo nije isto, znaju mnogo vrtlari. Kvaliteta tla na različitim područjima nije ista i stoga niti urod ne može biti jednako kvalitetan i bogat. Mnoge rijetke sorte voća i povrća ne mogu uspjeti na svakom tlu.
Plodno tlo treba biti rahlo i usitnjeno i sadržavati puno humusa. Ako je tlo šljunkovito i pjeskovito ili glinovito, neće biti pogodno za uzgoj voća i povrća. Da biste u vrtu provjerili kakvoću tla, ne morate ići na ispitivanje u skupe stručne laboratorije, nego možete i sami provjeriti pomoću testa ispiranja.
Da biste poboljšali kvalitetu tla možete ga nagnojiti i napraviti zelenu gnojidbu. Ove metode su poznate od srednjeg vijeka i od tada su se pokazale učinkovitima.
Kvaliteta tla se određuje prema finoći čestica koje sadrži. Ako je tlo lagano, imat će više sitnih zrnaca. Postotak pijeska će biti veći i uočljiv prostim okom. Ako je tlo teško, imat će veći postotak gline ili ilovače.
Ilovaču ne možete prepoznati golim okom, no ona je pod rukom gruba i lako se oblikuje. Ako je tlo od gline, biti će meko, fino i sjajno poput masti. Ako je tlo u otprilike jednakom omjeru sa pijeskom i ilovačom, ono je najbolje za sadnju biljaka jer dobro pohranjuju kišnicu i hranjive tvari.
Ako je postotak pijeska previsok, pohranjivat će se malo kišnice i hranjivih tvari. Kažu naši stari da se teško tlo poboljšava pijeskom, a pjeskovito tlo s humusom.
Da biste razaznali kakvo vam je tlo, stavite u čašu s vodom punu šaku zemlje i pustite da odstoji 12 sati kako bi se zemlja slegla. Pijesak će se prvi slegnuti na dno jer je najteži. Nakon toga će se sleći ilovača, a glina će se sleći zadnja, humus će ostati plutati. Kod najidealnije tla omjer pijeska i ilovače će biti podjednak, a humus će plutati.
Autor: S. G., Foto: Photobank.kiev.ua/Shutterstock