Domaćice moraju sav kuhinjski pribor imati uvijek pri ruci. Suvišno otvaranje i zatvaranje ladica i rovanje po njima gubitak je vremena. Stoga organizirajte pribor tako da vam bude nadohvat ruke kako bi vaše omiljeno jelo bilo što prije gotovo. Prije nego što se upustite u posao, pokušajte napraviti plan djelovanja, kako bi što prije završili i kako bi odrađen posao bio što učinkovitiji.
Noževi idu u neophodan kuhinjski pribor. Oštrica tj. dio kojim se reže mora biti od čelika koja ne rđa, a drška drvena i tako oblikovana da je udobna za držanje prilikom rada. U kuhinji su potrebni ovi noževi: Nož za guljenje krumpira mora biti takav da ne skida predebeo sloj kore krumpira, a vrh mu mora biti šiljast, da njime možete ukloniti klice (oči). Takav će vam nož izvrsno poslužiti i za guljenje mrkve, peršina, celera i sličnog.
Noževi za rezanje mogu biti raznoga tipa i veličine, od sasvim malih za rezanje povrća do velikih za rezanje mesa. Najviše se upotrebljavaju oni koji imaju glatku nenazupčanu oštricu i srednje su veliki. Takav nož možete upotrijebiti za razne svrhe prilikom rada u kuhinj. Nož za rezanje kruha ima nazupčanu oštricu. Drška mora biti zavijena prema gore tako da se prilikom rezanja rukom ne udari u dasku za rezanje kruha.
Kuhinjske škare trebaju biti jake, a jedna oštrica mora biti nazupčana. Mogu se upotrijebiti za rezanje povrća (mrkve , peršina) i za rezanje pečenog mesa s kostima (perad, odojak).
Daske za rezanje služe kao podloga za rezanje. Svakako treba u kuhinji imati nekoliko daščica raznih veličina. Nikad ne smijete upotrebljavati istu dasku za rezanje kruha, luka, mesa ili povrća. Za sve to treba imati posebne daščice.
Cjediljke treba imati raznih veličina. Najmanja cediljka služi za cijeđenje čaja. Dno joj je obično mrežasto. Istu takvu, samo veću, treba imati za cijeđenje umaka. Potrebna je i velika cjediljka kojom možete procijediti kuhanu tjesteninu, opranu salatu, oprano povrće i drugo. Takva je cjediljka ovalnog oblika i ima perforacije na cijeloj svojoj površini. Obično je od aluminija, čelika koji ne rđa i plastike , ili je emajlirana.
Pribor za miješanje i prženje
Pjenjače mogu biti raznog oblika, a obično su od čelika koji ne rđa. Kod nas se najviše upotrebljavaju one spiralnog oblika (žica za snijeg) i one poput balona (pjenjače). I jedne i druge upotrebljavaju se za tučenje bjelanjka, za umučivanje pri pravljenju umaka i slično. Osim pjenjača, postoje električne miješalice (mikseri) a i ručne miješalice.
Kuhače su najbolje drvene s dugačkom drškom u obliku žlice . Služe za miješanje umaka, variva, kosanog mesa i drugo. Upotrebljavaju se i plastične.
Valjak i oklagija za razvlačenje tijesta. Valjak je kraći i deblji s drškama sa strane. Oklagija je tanka i dugačka bez drški, a pogodnija je od valjka za razvlačenje većih površina tijesta (pri pravljenju tijesta za gibanicu, savijaču). I valjak i oklagija moraju biti drveni.
Batić za lupanje mesa. Sastoji se od drške i glave. Može biti od drva , a najbolji je metalni. Glava mu može biti raznog oblika, a svaka je s jedne strane narezana u obliku kvadratića, a s druge u obliku brazde. Kvadratičasti dio služi za tanjenje odrezaka, a brazdati dio za tanjenje bifteka.
Otvarači za konzerve i boce raznog su oblika a izabrati treba one najbolje kvalitete.
Naprava za cijeđenje voćnog soka (limuna, naranči) može biti od raznog materijala. Gornji dio je izbočen, s dubokim brazdama, a donji je dio posudica u koju se cijedi sok.
Pribor za mljevenje i ribanje. Svaka bi domaćica trebala imati stroj za mljevenje, koji ima uloške za razne svrhe. Takav stroj služi za mljevenje mesa, oraha i sličnoga i za rezanje veće količine povrća, te pasiranje krumpira i paštete. Osim toga, treba imati mali ribež za ribanje manjih količina namirnica (kore od limuna, čokolade, mrkve, jabuka i slično).
Zdjele za miješanje. Zdjele su od raznog materijala – porculan, staklo, plastika, emajl i nehrđajući čelik. One sa zaobljenim dnom najbolje su za tučenje snijega, slatkog vrhnja i za pravljenje kreme. Takova zdjela može poslužiti i za odlaganje izrezanog povrća i mesa, a u njoj se mogu praviti nadjevi i ostalo.
Posuđe za spremanje hrane
Posude su obično od stakla ili plastike. I jedne i druge moraju imati poklopac koji se dobro uklapa. Osim posuda sve se više upotrebljava aluminijska folija, masni papir i plastične vrećice u koje se uvija hrana koja se neće odmah upotrijebiti. Suhe namirnice, kao šećer, začine, kekse i drugo, trebate staviti u staklenu, ili limenu posudu koja se dobro zatvara da ne bi navukle vlagu.
Hranu koja se lako kvari, kao mlijeko, meso, riba, treba što prije staviti u posude ili zamotati u foliju i odmah staviti u hladnjak na što hladnije mjesto. To vrijedi i za ostatke hrane. I hrana koju spremate treba biti pokrivena, odnosno zaštićena od muha i insekata.
Posuđe za kuhanje
Odgovarajući izbor kuhinjskog suđa prijeko je potreban za pripremu hrane.
Za kuhanje treba imati nekoliko posuda i lonaca raznih veličina. Za mlijeko treba imati posebnu posudu u kojoj se ništa drugo ne kuha.
Za čaj služi posebna kanta u kojoj se kuha voda.
Za pirjanje i drugo kuhanje poželjno je da imate barem jednu posudu s debelim dvostrukim dnom.
Za prženje, pohanje i pečenje treba imati dvije tave (jednu veliku i jednu malu) debelog dna od kvalitetnog materijala, i tavu za pečenje palačinki.
Za kuhanje kave treba imati džezvu za tursku kavu i možda aparat ako volite espresso.
Za složence poželjno je da imate jednu do dvije veće vatrostalne zdjele. U te zdjele možete staviti i hranu koju se mora kratko zapeći u pećnici, kao npr. palačinke od sira zalivene kiselim vrhnjem.
Za pečenje mesa potrebne su 1 -2 tepsije raznih veličina. Dobre i praktične su one s rešetkom na koju se stavi meso da se ne bi zalijepilo za dno tepsije . Takve tepsije imaju i izbočeni poklopac koji štiti da se meso za vrijeme pečenja ne osuši.
Foto: yamix/Shutterstock