Indeks tjelesne mase (eng. Body mass index, krat. BMI) okvirni je pokazatelj debljine i pretilosti. Prvenstveno ovisi i dobi i spolu, a računa se tako da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima: BMI = m / h². BMI prikazuje odnos težine i visine, no ne uzima u obzir tjelesnu građu, stoga je njegova upotreba ograničena.
Indeks tjelesne mase ne može ilustrirati postotak masnog tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu, što su osnovni kriteriji za procjenu je li osoba debela ili mršava. Pojedinci s velikom tjelesnom masom i visokim BMI indeksom ne mogu se kategorizirati kao pretili; na primjer, kod bodybuildera i krupnih ljudi udio mišićne i koštane mase u odnosu na visinu je velik, no to ne znači da su debeli. Zato BMI ne može biti mjerilo za procjenu pretilosti, ali se koristi kao dobra statistička mjera uhranjenosti.
BMI je prvenstveno statističko oruđe namjenjeno proučavanju društvenog zdravlja. Ono omogućava istraživenje i usporedbu medicinskih podataka u kojima su zabilježeni visina i težina subjekta kako bi se procjenio rizik po zdravlje u odnosu na uhranjenost stanovništva. BMI se koristi samo za procjenu debljine, iako postoje sofisticiranije i točnije metode za određivanje indeksa pretilosti. No, BMI pruža prikladnu statističku veličinu za procjenu (ne)uhranjenosti stanovništva, iako nije ni najbolji niti najtočniji pokazatelj.
No, budući da se visina i težina rutinski bilježe u svim kulturama i za vrijeme različitih medicinskih pregleda, BMI je postao popularno oruđe zdravstvenih statističara koje omogućava jasnu matematičku korelaciju između težine i učestalosti pojavljivanja određenih bolesti, na najširem mogućem uzorku populacije. BMI se često rabi kao jedna od mjera u kliničkim epidemiološkim istraživanjima, kao i kod kliničke dijagnoze pretilosti. BMI nije dovoljna mjera općeg zdravlja. Sastav tijela i postotak masnog tkiva doprinose pravoj mjeri ukupnog zdravstvenog stanja i pripremljenosti organizma. Pretilost se danas uzima kao jedan od glavnoh faktora rizika kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.
Preporuke granica BMI kategorizacije su sljedeće
| BMI | Klasifikacija |
| <20 | Pothranjenost |
| 20 – 25 | Idealna težina |
| 25 – 30 | Prekomjerna tjelesna masa |
| >30 | Pretilost |
Tablica vrijedi za osobe starije od 18 godina. Kod djece i mladih brojke ne vrijede jer se udio masnog tkiva kod njih mijenja ovisno o spolu i dobi. Zbog toga su za djecu i tinejdžere razvijene takozvane percentilne krivulje. Ovisno o godinama i BMI-u iz percentilne krivulje možemo iščitati u kojem bi se rasponu vrijednosti trebale kretati.
Ovakav način komparacije težine razradio je belgijski znanstvenik Adolphe Quetelet za potrebe istraživanja socijalne fizike sredinom 19. Stoljeća, zbog čega se BMI često naziva i Queteletov indeks.
Foto: Evgeny Karandaev/Shutterstock