Cijepljenje (navrtanje, kalemljenje) voćaka staro je gotovo kao i samo voćarstvo, preko 2500 godina. Spominje se u mnogim starim zapisima naroda iz tog doba: Kineza, Rimljana, Grka, Egipćana i Feničana, a do danas je poznato čak 137 opisanih tehnika cijepljenja, mada neki stručnjaci, vodeći se za onim “koliko cjepljara-toliko i načina cijepljenja”, smatraju da postoji čak 200 načina cijepljenja.
Pretpostavlja se da je do prvog cijepljenja u prirodi došlo spontano priljubljivanjem grana dvaju susjednih stabala srodnih vrsta, a čovjek je, promatrajući i živeći u skladu s prirodom, ovu vještinu razmnožavanja voćaka usavršavao od još od samih početaka voćarstva. Dakle, srž cijepljenja je spajanje dvije biljke različitih svojstava u jednu.
Za razliku od razmnožavanja biljaka sjemenom, ovim se vegetativnim načinom razmnožavanja vjerno prenose svojstva na potomstvo, i to tako da se dio plemke s pupom ili pupovima prenosi na podlogu, i ta dva dijela biljke (plemka i podloga) tvore novu biljku.
Kako uspješno cijepiti voćku
Iako se voćke mogu cijepiti na mnoštvo načina, najvažnije je postići da se spoji što više kambijalnog tkiva podloge i plemke.
Kambij je tvorno tkivo koje se nalazi između kore i drveta, a sastoji se od stanica koje grade snopiće za provođenje minerala. Razmnožavanjem tih kambijalnih stanica prema unutra se stvara drvo koje svake godine deblja, a prema van se stvara liko. Kada se cijepljenjem spoje kambijalna tkiva, s oba kraja razvijaju se nove stanice, novo tkivo (kalus), i tako rastu dva spojena dijela voćke.
Da bi cijepljenje bilo što uspješnije, treba gledati da je površina između podloge i plemke što veća.
Osnovni pribor koji nam je potreban za cijepljenje su nož i vezivo, a kod cijepljenja koje uzrokuje veće rane potrebni su nam voćarska pila, nož kresač, te voćarski vosak kojim se obavezno premazuju rane.
Kako smo već spomenuli, tehnika cijepljenja ima toliko da im se sa sigurnošću ne može utvrditi ni broj, tako da ćemo ukratko opisati nekolicinu načina cijepljenja koji se u praksi najčešće primjenjuju, te nekoliko pogodnih za voćare amatere.
Okuliranje ili cijepljenje na pup
Ovo je najsigurniji, najrašireniji, najbrži i najracionalniji način cijepljenja. Izvodi se na dobro razvijenoj mladici (podlozi) s pupom, skinutih s dijela dobro sazrele mladice plemke.
Po vremenu u kojem se okuliranje izvodi, razlikujemo dvije vrste okuliranja:
- cijepljenje na budni pup
- cijepljenje na spavajući pup
Na budni pup cijepi se u proljeće, u periodu od početka svibnja do sredine lipnja, a najčešće se primjenjuje u našim toplijim krajevima. Nova mladica iz nacijepljenog pupa treba se u istoj vegetaciji dobro razviti i odrveniti.
Okuliranje na spavajući pup vrši se krajem ljeta ( kraj kolovoza, početak rujna ), na početku kretanja drugog dijela vegetacije.
Nacijepljeni pup kreće rasti tek početkom vegetacije iduće godine.
Plemke se uzimaju s matičnih stabala, s osvijetljene strane krošnje. Trebaju biti zdrave, odrvenjele i srednje bujne. S mladica se odmah skine lišće, peteljke se ostavljaju. Podloge se prije cijepljenja očiste od svih zametnutih ogranaka do visine na kojoj će se provesti okuliranje ( najčešće 5-10 cm ).
Sama tehnika cijepljenja je vrlo jednostavna. Na određenoj visini oštricom noža zareže se kora u obliku slova “T”, najprije odozdo prema gore (“I”), a odmah zatim se na vrhu zareže vodoravna crta (“-“). Zatim se tupim dijelom noža kora razmakne prvo malo ulijevo, pa potom udesno.
Nožem se s plemke skine okce s pupom i peteljkom lista, stavi se u razmaknuti urez ispod kore, tako da se gornji kraj okca poravna s vodoravnom razrezanom crtom na podlozi. Kora se priljubi uz pup i poveže, a pri tome vezivo treba omotati oko cijele dužine reza. Preko pupa ne smije doći vezivo, pup treba viriti ispod veziva.
Nakon desetak dana cijepljenje se kontrolira. Ako na lagani dodir prstom peteljka otpadne, okce se primilo. Da se okce nije primilo prepoznajemo po boji, peteljka se uvija ili se okce osušilo. Ako na podlozi ispod kore ima soka, cijepljenje se može ponoviti.
Cijepljenje pod koru
Izvodi se u proljeće, neposredno prije vegetacije, u slučaju kada je podloga deblja od cijepa, a najčešće pri precjepljivanju radi promjene sorte.
Tehnika je također prilično jednostavna. Podloga ili grana koja se precjepljuje odreže se škarama na željenu visinu i odmah se oštrim nožem rana dobro zagladi. Na glatkom dijelu kore sa strane napravi se uzdužni rez dužine od 3 do 5 centimetara, a potom se kora tupim krajem noža razmakne ulijevo i udesno. Istodobno se pripremi cijep plemke s grančice ljetorasta, koji treba imati dva do tri pupa. Donja strana cijepa odreže se uzdužno koso, tako da mu kosina presjeka bude dvaput duža nego deblja. Cijep može biti i sa sedlastim zarezom kako bi bolje nasjeo na podlogu. Cijep se postavi pod koru, kora se stisne oko cijepa i čvrsto poveže vezivom. Vrh cijepa i prerezani dio podloge premažu se voćarskim voskom kako bi se spriječilo ulaženje vode.
Spoj je na cijepljenom mjestu iznimno krhak pa ga je potrebno zaštititi od jačeg vjetra i ptica.
Cijepljenje na isječak
Ova tehnika primjenjuje se na starijim i debljim podlogama, pri cijepljenju u krošnju ili precjepljivanju u krošnji, a izvodi se u rano proljeće.
Najvažnije je kod ove metode napraviti dobar isječak ( žlijeb) na podlozi i trokutasti klin na plemki, koji međusobno moraju dobro prileći. Podloga se prereže okomito na dužinu, da bi rez bio što manje površine, a potom se zagladi nožem. S glatke strane se na podlozi izreže žlijeb ( 3-5 cm dug ) koji se, s ravnomjernom kosinom pri dnu, završi na površini kore i koji će odgovarati debljini cijepa.
Cijep treba imati tri do četiri pupa. S gornje strane odreže se ravno, a s donje se naprave dva reza, po jedan s lijeve i s desne strane, tako da rezovi čine pravi ili oštri kut, ovisno o tome kako je oblikovan žlijeb. Rez se izvodi koso prema dnu, tako da je na dnu šiljast. Isječak i cijep se na podlozi trebaju tako priljubiti da međusobno pokrivaju sloj kore i sloj drveta. Nakon toga se čvrsto povežu. Vrh cijepa i podloge premažu se voskom.
Cijepljenje na spajanje
Provodi se u proljeće kada krenu sokovi, u slučaju kada su podloga i plemka posve iste debljine. Najvažnije je dobro napraviti kosi rez koji treba biti najmanje dvaput duži nego deblji. On se izvede jednim potezom noža, najprije na podlozi, zatim na cijepu. Ako se rez na cijepu ne poklapa s rezom na podlozi, ponavljamo ih.
Cijep treba imati 3 do 4 pupa. Prvi pup do podloge mora biti na suprotnoj strani od reza. Cijep i podloga se nalegnu, pazeći da im se kambiji poklope. Povežu se vezivom, a cijepno mjesto i vrh cijepa premažu voćarskim voskom.
Englesko spajanje
Englesko spajanje ili spajanje na jezičac slično je cijepljenju na spajanje, samo što je ovdje čvršći spoj. Također samo onda kada su podloga i plemka iste debljine, u rano proljeće, kada krenu sokovi.
Početni postupak je isti kao kod cijepljenja na spajanje. Kad se dobro izvedu kosi rezovi tada se i na podlozi i na plemki, na gornjoj trećini kosog reza, napravi jezičac dug od 3 do 5 milimetara. Jezičac treba biti iste dužine kao podloga i plemka, da bi se spoj što bolje priljubio. Spoj povežemo s vezivom i premažemo voskom.
Cijepljenje na sedlo
Ovu tehniku primijenit ćemo kada je podloga deblja od plemke. Podloga se najprije prereže,a zatim se sa strane, gdje je kora glatka, potezom noža odozdo prema gore napravi blago ukošeni rez.
Cijep na tri pupa odreže se koso tako da se površina reza poklapa s površinom reza na podlozi. Pup je suprotnoj strani reza. Na cijepu se još jedanput napravi rez tako da se na gornjem dijelu zareže okomito na dužinu cijepa od 1/4 debljine pa se rez odmah nastavi po dužini ukoso da bi se završio na donjem dijelu prethodnog reza.
Cijep, koji je sedlastog reza, postavi se sedlom na pripremljenu podlogu tako da sav kambij cijepa nalegne na jednu stranu kambija podloge. Pri vezivanju treba paziti da se cijep ne pomakne.
I ova metoda izvodi se u proljeće, kad krenu sokovi.
Cijepljenje na rascjep
Primjenjuje se kada je podloga izrazito deblja od plemke, najčešće pri precjepljivanju starijih voćaka radi promjene sorte, a kao i prethodna metoda, izvodi se također u proljeće kada krenu sokovi.
Podloga se pripremi tako da se na mjestu cijepljenja prereže pilom, a rana zagladi oštrim nožem. Ispod prerezanog mjesta (10-12 centimetara) podloga se čvršće sveže jačim povezom, a zatim se nožem, po sredini, napravi rascjep. Da bi se mogao postaviti cijep, u rascjep se stavi tanji drveni klin ili tupi kraj noža. Postave se dva cijepa s obje strane rascjepa.
Cijep ima tri pupa. Donji pup je uvijek na suprotnoj strani od reza na podlozi. Na donjem dijelu cijepa naprave se dva reza, dva poteza nožem sjedne i s druge strane. Počne se malim zarezom pa na donju stranu koso tako da se dobije oblik klina s gornjim naglavkom. U rascjep se stavi jedan pa drugi cijep. Treba paziti da se kambij s vanjskog dijela cijepa poklopi s kambijem podloge.
Nakon postavljanja prvog cijepa izvadi se klin i prenese na drugu stranu, tako da rascjep odmah stisne cijep. Kad se postavi drugi cijep, izvadi se klin. Sve se dobro poveže vezivom. Tad se skine prije postavljeni vez ispod rascjepa. Sve se rane dobro premažu voćarskim voskom.
Ova tehnika ne preporučuje se kod koštičavih vrsta!
Cijepljenje na prsten i prozor
Cijepljenje na prsten primjenjuje se kod vrsta koje se teže primaju (orah, smokva, marelica). Njime se povećava dodirna površina kambija kako bi se odabrana vrsta dobro primila. Izvodi se u rano proljeće, kad krenu sokovi i kora se lako odvaja.
Na podlozi se izreže vijenac (kolut) s korom. Na to mjesto umetne se vijenac kore s plemke, s jednim pupom. Treba biti ista širina vijenca, podloge i plemke. Nakon toga kora se poveže vezivom, a nepokrivena rana premaže voskom.Kako je plemka najčešće tanja od podloge, prsten ( vijenac ) plemke je kraći. Zbog toga na podlozi ostane jedan dio nepokriven korom plemke, pa je to uzrok slabijeg primanja.
Često se primjenjuje kalifornijski način okuliranja. Izvodi se posebnim nožem. Na podlozi se izreže jedan komadić kore, s plemke se izreže jedan oblik i jednaka površina kore, s jednim pupom. Kora s plemke postavi se na izrezano mjesto na podlozi i sveže vezivom.
Cijepljenje na most
Naziva se još i premošćivanje a upotrebljava onda kada se želi uspostaviti veza preko oštećenog debla ili jačih grana. Oštećenja najčešće napravi divljač, a računa se da voćka propadne kada su oštećene dvije trećine kore. Voćka se spašava premošćivanjem s ljetorastom plemke.
Najbolje je uzeti cijep s iste voćke ili druge voćke jednake vrste i sorte. Nakon kalusiranja umetnute plemke s tkivom iznad i ispod oštećenog dijela voćke ponovno se uspostavi veza provodnih sudova. Rana se najprije zagladi nožem, tako da se očisti od kore, nastojeći da se ne uništi drvo. Ako je oštećeno drvo, tada treba izrezati oštećeno drvo sve do u zdravo.
I ovo cijepljenje izvodi se u proljeće, kada krenu sokovi, a preporučuje se amaterima koji zaborave voćke zaštititi od glodavaca, pa zečevi, voluharice i poljski miševi unište koru.
Autor: I.K., Foto: congerdesign/Pixabay