Prema drevnom vjerovanju, svatko bi kod kuće trebao imati čuvarkuću jer ona štiti obitelj i kuću od bolesti, požara, zlih sila. Od tud naziv čuvarkuća. Osim čuvarkuće, neki ju nazivaju cmilić, žednjak, možek, treset, vazdaživ, ušna… Na latinskom se ona zove Sempervivum što je u prijevodu “uvijek živuća”.
Ovo je zahvalna i otporna biljka koju je lako uzgajati, a osim što je lijepa izgledom, dokazano je i prava čuvarica zdravlja jer ima puno ljekovitih svojstva kroz flavonoide i kiseline.
Od davnina su naši stari uspješno liječili uhobolju sokom iz listića čuvarkuće. Iz lista se treba iskapati dvije-tri kapi soka u uho. S tim treba ležati nekoliko minuta da tekućina stoji u uhu te se nakon toga okrenuti kako bi tekućina iscurila van.
Čuvarkuća ima protuupalna i antiseptička svojstva te je idealan prirodni lijek za liječenje kožnih bolesti i rana. Također, dobra je prva pomoć kod opeklina i uboda insekata. U narodnoj medicini se koristila za uklanjanje bradavica, sunčanih pjega i kurjih očiju, a vjeruje se da pomaže i na bolnim mjestima od grčeva i gihta. Kožu treba premazati sokom od ove ljekovite biljke ili staviti oblog od prerezanog lišća.
Sok od čuvarkuće dok je svježi možete i piti, a možete pojesti i nekoliko listova. U takvom obliku pomaže u liječenju bronhitisa, čisti crijeva sprječava gnojne upale grla i desni. Sok se može biti i uslijed živčane rastrojenosti kao prirodni lijek za smirenje. Neka istraživanja dokazuju da ova biljka smanjuje i rizik od raka i pomaže liječiti kancerogene bolesti.
Osim toga, za ublažavanje menstrualnih tegoba, čira na želucu i proljeva, dobro je piti čaj od čuvarkuće. Čaj je također, dobar za ispiranje rana u ustima i afta te za ispiranje ždrijela od gnojne angine. U šalicu od 3 dcl stavite 10 svježih listova čuvarkuće i to kuhajte 15 minuta pa procijedite i pustite da se ohladi. Ovaj čaj je dobro piti ujutro na tašte te svakih sat vremena nakon toga po jednu žlicu dok ne popijete sve.
Za probleme sa štitnjačom i miome je odlična mješavina meda i čuvarkuće, a treba se uzimati žlicu ujutro na prazan želudac, a tijekom dana još jedna do dvije žlice.
Autor: S.G., Foto: Marie C Fields/Shutterstock