Dermatitis je upalna reakcija na koži koja se može očitovati u raznim oblicima i imati različite uzroke. Često je neugodan i estetski problematičan. U pravilu je bezopasan i rijetko kad dolazi do komplikacija, no često kod pacijenata izaziva osjećaj frustracije i nelagode.
Vrste i uzroci dermatitisa
Dermatitisi mogu biti uzrokovani:
- vanjskim faktorima – egzogeni dermatitisi
- unutarnjim faktorima – endogeni dermatitisi
Egzogeni dermatitisi (dermatitisi uzrokovani vanjskim faktorima) su:
- Iritativni kontaktni dermatitis
- Alergijski kontaktni dermatitis
Endogeni dermatitisi (dermatitisi uzrokovani unutarnjim faktorima) su:
- Atopijski dermatitis
- Seboreični dermatitis
- Perioralni dermatitis
- Diskoidni dermatitis
- Varikozni dermatitis
- Asteatotični dermatitis
Svaki od njih ima različit uzrok pojavljivanja. Razlozi pojave dermatitisa često su usko povezani s drugim zdravstvenim problemima osobe ili spajanjem nekoliko okidača kožne bolesti.
Pojedini dermatitisi su jako slični i na prvi ih je mah teško razlikovati. Drugi su pak karakteristični te dermatolog na prvi pogled može odrediti o kojoj se vrsti dermatitisa radi.
U oba se slučaja razmatra zdravstveni karton pacijenta, njegove navike, preparati koje koristi, uvjeti u kojima živi i radi i o ostalim faktorima koji bi mogli biti vezani uz kožnu bolest.
Iritativni kontaktni dermatitis
Iritativni kontaktni dermatitis, tj. nealergijski kontaktni dermatitis čini većinu kontaktnih dermatitisa (oko 80%). To je upalna reakcija na pojedine tvari s kojima osoba dolazi u kontakt. Bolest je isključivo kožna i nije povezana s imunološkim sustavom.
Dermatitis se javlja na dijelovima tijela koji su bili u doticaju s iritirajućom tvari, a jačina reakcije ovisi o prethodnom stanju kože, količini iritansa i trajanju kontakta. Može biti akutni i kronični.
Akutni nealergijski kontaktni dermatitis ima pet stadija:
- Početni eritematozni stadij kod kojeg se javlja prva promjena kože, odnosno crvenilo i oticanje
- Vezikulozni stadij kojeg karakterizira pojava mjehurića
- Madidirajući stadij u kojem dolazi do vlaženja iziritirane kože
- Krustozni stadij tijekom kojeg rane zarastaju i stvaraju se kraste
- Skvamozni stadij s ljuštenjem, odnosno posljednji stadij u kojem se koža regenerira
Kronični nealergijski kontaktni dermatitis ima potpuno iste simptome i uzroke kao i akutni, a razlikuju se samo u trajanju.
Osoba koja boluje od akutnog nealergijskog kontaktnog dermatitisa uzročniku je izložena samo povremeno, dok je osoba koja boluje od kroničnog oblika uzročniku izložena konstantno zbog čega nikada ne dolazi do posljednjeg stadija u kojem se koža regenerira.
Uzroci iritativnog kontaktnog dermatitisa
Akutni i kronični nealergijski kontaktni dermatitis imaju iste uzročnike. To su sredstva koja u sebi sadrže toksične kemikalije, jake kiseline i lužine, UV zračenje, deterdženti, benzin, aceton, alkohol, lijekovi, kozmetika, tkanine i drugo.
U rijetkim slučajevima osoba može imati reakciju na vodu. Tada najčešće iritans nije voda nego mikroorganizmi koji se u njoj nalaze i koji u normalnom okruženju ne izazivaju probleme.
Alergijski kontaktni dermatitis
Alergijski kontaktni dermatitis je upalna dermatoza koja se očituje crvenilom i ranicama. Promjene se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu kože, ovisno o tome koji dio je bio u kontaktu s alergenom. Najčešće su to dijelovi koji nisu prekriveni odjećom.
Sastoji se od istih pet faza kao i nealergijski kontaktni dermatitis (eritematozne faze, vezikulozne, madidirajuće, krustozne i skvamozne faze). Rjeđi se javlja od nealergijskog kontaktnog dermatitisa. Reakcija na alergen se javlja u roku od 48 sati od kontakta.
Alergijski dermatitis može biti:
- akutni
- kronični
Dermatitis je akutni ako je izbacivanje uzročnika u potpunosti izvedivo, dok je kronični alergijski kontaktni dermatitis prisutan kod svakodnevnog kontakta s alergenom.
Akutni dermatitis prolazi nakon otprilike mjesec dana od izbacivanja alergena, a kronični je prisutan konstantno i kod njega ne dolazi do obnavljanja kože.
Na prvi pogled alergijski i nealergijski kontaktni dermatitis su izuzetno slični, ali razlika je u tome što je nealergijski kontaktni dermatitis isključivo kožna bolest, dok je alergijski kontaktni dermatitis posljedica imunološke reakcije na alergen.
Uzroci alergijskog kontaktnog dermatitisa
Čovjek može biti alergičan na bilo koju tvar koja ga okružuje, stoga je određivanje uzročnika vrlo individualno i specifično. Alergeni akutnog alergijskog dermatitisa su oni bez kojih možemo normalno živjeti i koje možemo izbaciti, poput deterdženata, sapuna, pojedinih tkanina, biljaka, namirnica, pasti i vodica za zube i slično, dok su alergeni kroničnog alergijskog kontaktnog dermatitisa teži za potpuno izbjegavanje. Primjerice nikal, voda, boje, konzervansi, neki lijekovi…
Idealna predispozicija za razvijanje alergijskog kontaktnog dermatitisa je koža koja je sama po sebi suha u kombinaciji sa suhim zrakom, hladnom klimom i neadekvatnom njegom. Zbog tih faktora ona postaje osjetljivija na podražaje iz okoline i lakše se razvijaju dermatitisi.
Atopijski dermatitis
Atopijski dermatitis je kronična upalna bolest kože. Najčešće se javlja kod osoba sklonih alergijama. Prepoznatljiv je po suhoj koži, crvenilu i svrbežu.
Razdoblja poboljšanja i pogoršanja se izmjenjuju, a u najgorim fazama na koži mogu nastati rane uzrokovane pucanjem suhe kože. U takve rane lako uđu patogeni mikroorganizmi koji zatim uzrokuju upalne procese.
Nije rijetkost da se s godinama počne povlačiti, a dosegom određene dobi i potpuno nestane. Naziva se još ekcem ili neurodermitis. Od simptoma su još moguće kraste, sitni prištići pa čak i otečenost kože.
Uzroci atopijskog dermatitisa
Nastanak i uzrok atopijskog dermatitisa još uvijek su velika nepoznanica. Najvjerojatnije je riječ o genetskim malformacijama. Moguće ga je naslijediti od roditelja, češće od majke nego od oca. Ipak, učestalost atopijskog dermatitisa povećala se za tri puta u posljednjih trideset godina što nam govori da osim genetskog faktora postoje drugi uzroci odgovorni za njegov nastanak.
Istraživanja su pokazala da djeca koja žive u urbanim sredinama češće obolijevaju od atopijskog dermatitisa od djece koja žive u ruralnim područjima. Zbog toga se pretpostavlja da velika zagađenost i odrastanje u sterilnim uvjetima potenciraju šanse za pojavu atopične kože.
Kod pojedinih ljudi atopijski dermatitis se može pojaviti kao alergijska reakcija na hranu. Najveći okidači su gluten, čokolada, orašasti plodovi, mahunarke, aditivi, mlijeko i mliječni proizvodi, crveno meso i mesne prerađevine. Ako sumnjate da je vaš atopijski dermatitis prisutan zbog reakcije na određene namirnice najbolje bi bilo napraviti test intolerancije i otkriti smeta li vam ta namirnica zaista.
Atopijski dermatitis se može pojaviti i kao reakcija organizma na dugotrajni stres. Zbog toga se može svrstati i u psihosomatske bolesti. Ako procijeni da je potrebno, vaš dermatovenerolog vas može uputiti na psihološku obradu kako bi se ta poveznica potvrdila ili uklonila.
Seboreični dermatitis
Seboreični dermatitis najčešće zahvaća tjeme i kožu lica te je vidljiv što može utjecati na psihičko zdravlje bolesnika. Još može obuhvaćati kožu iza donje uške, na prsima, lopaticama, pazusima, laktovima i koljenima.
Prepoznaje se po crvenim flekama. Fleke su prekrivene bjelkasto žućkastim ljuskama. Koža ispod ljuskica je vlažna. Ljuskice se ne smije uklanjati zbog pojave krvarenja. U otvorene rane mogu ući mikroorganizmi i izazvati upalu. Stanje se poboljšava u ljetnim mjesecima, a pogoršava zimskim.
Uzroci seboreičnog dermatitisa
Uzroci seboreičnog dermatitisa još uvijek nisu potpuno poznati. Kao i kod atopijskog dermatitisa, veliku ulogu ima genetika. Razlika je u tome što atopijski dermatitis nastaje kod suhe kože, a seboreja je prisutna kod masne kože koja luči pretjerane količine loja. Pretjerano lučenje loja može biti posljedica hormonskog disbalansa. Nepravilan rad spolnih hormona može uzrokovati niz problema u organizmu pa tako i potaknuti nastanak dermatitisa.
Prehrana koja se pretežito sastoji od nezdravih namirnica bogatih lošim mastima, rafiniranim šećerima i velikim količinama soli također uzrokuje pretjerano lučenje sebuma.
Seboreični dermatitis se često javlja na vlasištu. Uzrok tomu može biti pogrešan odabir sredstava za njegu kose. Šamponi i ostali preparati koji dospijevaju na vlasište ne bi trebali sadržavati silikone, ulja i agresivne čistače. Silikoni i ulja mogu začepiti pore vlasišta dok agresivni čistači skidaju prirodna ulja s kože što rezultira pojačanim lučenjem sebuma i začepljenjem pora.
Kod osoba guste kose problemi mogu nastati tijekom vrućih ljetnih mjeseci kada se znojimo više nego inače. Vlasište je tada idealna podloga za razvoj gljivica koje uzrokuju seboreju.
Perioralni dermatitis
Perioralni dermatitis je dermatitis koji se prvotno javlja na području oko usana, a kasnije se može proširiti na cijelo lice. Uključuje crvenilo, peckanje, svrbež, žarenje, sitne prištiće zbog čega može doći do pogrešne procjene da su u pitanju akne, rozaceja ili alergija.
Sitni prištići su katkad ispunjeni prozirnom tekućinom. Može se javiti u bilo kojoj dobi i kod oba spola, ali je puno češći kod žena reproduktivne dobi. Osobe koje pate od perioralnog dermatitisa, pate od njega cijelog života s razdobljima poboljšanja i pogoršanja.
Uzroci perioralnog dermatitisa
Perioralni dermatitis još uvijek nije do kraja istražen, ali u većini slučajeva mu prethodi redovno nošenje teške šminke zbog čega je dobio naziv “bolest stjuardesa”. One su zbog svog zanimanja primorane koristiti teške i često agresivne preparate za lice koji malo pomalo uništavaju kožu. Osim stjuardesa, bolest je česta i kod glumica iz istog razloga.
Osim šminke, ostala sredstva za lice na bazi mineralnih ulja, petroleja, parabena, jakih sulfata i isušujućih alkohola. Oprezan treba biti i kod odabira paste za zube.
Paste za zube koje sadrže fluor mogu nadražiti osjetljivu kožu u kutovima usana i tako aktivirati perioralni dermatitis. Izbjegavanje pasti za zube koje sadrže fluor nije potrebno ako nemate problema s kožom. On je u pastama potreban i štiti zube od pojedinih bolesti. Stoga, ako ste primorani koristiti paste bez fluora, potrebno je češće odlaziti na kontrole kod stomatologa.
Nisu svi alkoholi u kozmetici loši. Postoje dvije vrste alkohola, a to su:
- masni alkoholi
- isušujući alkoholi
Neki od masnih alkohola su: Cetearyl Alcohol, glicerol, Cetyl Alcohol, Stearyl Alcohol, Benzyl Alcohol i Lanolin Alcohol. To su dobri alkoholi koji ne isušuju lice. Oni koji ga isušuju i nanose mu štetu, a često se pojavljuju u kozmetičkim proizvodima su: Isopropyl Alcohol, Propyl Alcohol, SD Alcohol, Ethanol, Alcohol Denat i Methylalcohol. Njih treba izbjegavati.
Čistilice za lice mogu izazvati više štete nego koristi ako se upotrebljavaju prečesto ili ako su čistači u njima agresivni. Veliki broj žena šminku skida micelarnom vodicom koja je najbrži i najpraktičniji način. Ona je ujedno i najgora opcija. Kao što i njezino ime kaže, u sebi sadrži micele. Prosječnom kupcu to ne znači puno i vodi se mišlju da ako naziv proizvoda počinje s “micelarno” i kao takav se reklamira, to mora biti nešto dobro. Ipak, to baš i nije tako.
Ukratko objašnjeno, tvari koje se nalaze u proizvodima i čiste lice te pritom stvaraju pjenu zovu se tenzidi. Što su tenzidi jači i što ih je u proizvodu više, proizvod je agresivniji. Micele su molekule tvorene od tenzida koje nastaju u stanju koje se zove kritična micelarna koncentracija (CMC). Odnosno, što je više tenzida u otopini, to će biti više micela.
Samim time zaključak je da micele nisu ništa drugo nego jaki tenzidi koje treba izbjegavati. Uz to, micelarna vodica se nanosi pamučnim vaticama koje su idealna podloga za razvoj patogenih organizama. Iritans (u ovom slučaju micele) i patogeni u kombinaciji rezultiraju snažnim reakcijama na licu koje čestim ponavljanjem mogu izazvati perioralni dermatitis.
Puno bolji odabir za skidanje šminke su nježne pjene za osjetljivu kožu.
Diskoidni dermatitis
Diskoidni dermatitis još nazivamo i numularni. Ime je dobio zbog svog izgleda. Prepoznajemo ga po specifičnom kožnom osipu koji izgledom podsjeća na disk ili kovanicu. Pojavljuje se na trupu i udovima.
Promjene se sastoje od crvenih fleka prekrivenih sitnim mjehurićima ispunjenim tekućinom i papulama. Papule su reljefne promjene na koži. Stanje je često popraćeno svrbežom.
Zna doći do poboljšanja, ali i do recidiva. Kada se bolest ponovo vraća, obično se javlja na istim mjestima kao i posljednji put.
Uzroci diskoidnog dermatitisa
Uzrok diskoidnog dermatitisa nije poznat. Češće se javlja kod muškaraca starije dobi te se stoga povezuje s drugim kroničnim bolestima od kojih osoba pati.
Sumnja se da mu okidač mogu biti jaki deterdženti i hladni i vjetroviti klimatski uvjeti koji dodatno isušuju prirodno suhu kožu.
Varikozni dermatitis
Varikozni dermatitis javlja se na području potkoljenica. Karakteriziraju ga crvenilo, svrbež, otok, napetost i popucale kapilare. U težim slučajevima koža se na zahvaćenim mjestima stanjuje i isušuje. I na najmanje podražaje stvaraju se rane i upale koje teško zacjeljuju.
Uzroci varikoznog dermatitisa
Varikozni dermatitis uzrokovan je varikoznim, odnosno proširenim venama.
Proširene vene koje se javljaju iz brojnih razloga (prekomjerna tjelesna težina, genetska sklonost, dugotrajno stajanje, hormonski disbalans…) ne mogu pravilno pumpati krv prema srcu. Cirkulacija se zaustavlja nešto niže od oboljele vene što stvara porast tlaka u venama. Zbog povišenog tlaka, tekućina se istiskuje među okolna tkiva što uzrokuje otekline. Opskrba tijela hranjivim tvarima je smanjena i kapilare pucaju zbog čega se javlja crvenilo. Upalni procesi vode u daljnje kožne probleme.
Asteatotični dermatitis
Asteatotični dermatitis javlja se isključivo kod starijih ljudi i djece mlađe od deset godina, a prepoznatljiv je po suhoj i raspuknutoj koži.
Raspuknuća na koži mogu biti zaista duboka i upaljena, a nije isključena ni pojava ljuskica. Mjesta na kojima se javlja su uglavnom trup i noge. Još se naziva “kserotični ekcem” (kserotičan=isušujući) ili “zimski svrab” zbog tendencije da se javi zimi.
Uzroci asteatotičnog dermatitisa
Asteatotični dermatitis je jedini dermatitis koji je uzrokovan isključivo našim navikama. On je posljedica izlaganja kože previsokim temperaturama (duga tuširanja u vrućoj vodi, boravljenje u blizini radijatora ili peći…), zanemarivanja dodatne njege prirodno suhe kože, premali unos tekućine (manje od dvije litre dnevno), korištenje agresivnih sapuna i gelova za tuširanje, boravak na suhom zraku i drugo.
Javlja se u starijoj ili mlađoj dobi jer je tada aktivnost žlijezda lojnica najmanja i smanjeno je prirodno vlaženje kože.
Liječenje dermatitisa
Liječenje dermatitisa ovisi o tome o koji je vrsti riječ, ali i uzrocima koji su do njega doveli. U nastavku ćemo objasniti liječenje za svaki pojedini dermatitis.
Liječenje iritativnog kontaktnog dermatitisa
Iritativni kontaktni dermatitis, bio on akutni ili kronični liječi se adekvatnom njegom kože i potpunim izbacivanjem iritansa koji izaziva nadražaj.
Kožu je potrebno čistiti vodom i blagim, odgovarajućim sapunom koji ne izaziva reakciju i ne isušuje dodatno kožu. Čišćenje kože je važno kako bi se iritans koji je možda slučajno dospio na kožu uklonio na vrijeme.
Zahvaćena područja moguće je zaštititi zavojima, gazama ili flasterima. Mjehure na koži se ne smije otvarati i bušiti. Mjehuri su nastali kako bi zaštitili iziritiranu kožu od patogenih mikroorganizama i njihovim uklanjanjem koža postaje sklonija infekcijama.
Lokalni kortikosteroidi mogu pomoći kod smirivanja upale, a u težim slučajevima primjenjuju se i peroralno. Kožu je potrebno njegovati hranjivim, masnim kremama i losionima kako bi se poboljšalo njezino opće stanje i kako ne bi više bila toliko suha i osjetljiva. Kreme i losioni ne smiju sadržavati iritirajuće tvari.
Liječenje alergijskog kontaktnog dermatitisa
Liječenje alergijskog kontaktnog dermatitisa vrlo je slično onome kod nealergijskog kontaktnog dermatitisa. Potrebno je u potpunosti izbaciti alergen koji izaziva imunološku reakciju, redovito čistiti kožu nježnim sapunom i njegovati ju hranjivim i masnim kremama.
Mjehuri se ne smiju bušiti, a koža se smije zaštititi tkaninama. Provodi se terapija lokalnim kortikosteroidima, a kod težih slučajeva primjenjuju se i sistemski. Osim kortikosteroida, kod alergijskog kontaktnog dermatitisa pomaže i peroralna primjena antihistaminika (lijekova za smirivanje alergije).
Za najbolje rezultate potrebno je kombinirati sve navedene metode liječenja. Oporavak je moguć samo ako se kontakt s alergenom potpuno izbaci. Alergija najčešće traje do kraja života i vrlo rijetko se povlači sama od sebe.
Liječenje atopijskog dermatitisa
Liječenje atopijskog dermatitisa je simptomatsko. S obzirom na to da je korijen problema u suhoj koži koja zatim izaziva crvenilo i svrbež, glavni zadatak je njezina regeneracija.
Kreme bogate lipidima odličan su odabir za atopičnu ili općenito suhu kožu. Paralelno s hranjenjem kože, saniraju se kožne promjene. To se postiže antibioticima, antihistaminicima, kortikosteroidima ili imunomodulatorima.
Osoba do daljnjeg mora izbjegavati čimbenike koji dovode do pogoršanja bolesti.
Liječenje seboreičnog dermatitisa
Liječenje seboreičnog dermatitisa je dugotrajno, ali nažalost ne uvijek i uspješno. Prvi korak je uklanjanje ljuskica s vlasišta salicilnom kiselinom. Kada su ljuskice uklonjene, slijedi tretiranje antigljivičnim preparatima i lokalnim kortikosteroidima ili antibioticima.
Ako je problem u prekomjernom lučenju loja potrebno je tretirati taj problem kako se dermatitis ne bi ponovo pojavio. Sebum se, ako ga uzrokuje disbalans spolnih hormona, regulira kontracepcijskim pilulama.
Higijena vlasišta održava se odgovarajućim šamponima po preporuci dermatologa.
Liječenje perioralnog dermatitisa
Perioralni dermatitis je bolest koja se jako teško liječi i zapravo se nikada ne izliječi do kraja. Remisija može trajati mjesecima i godinama, ali to ne znači da je bolest nestala i vrlo vjerojatno će doći do recidiva. Jedan lijek ne odgovara svima i može proći dosta vremena dok se ne pronađe odgovarajuća terapija.
Terapija može biti:
- oralna
- lokalna
Dio lokalne i oralne terapije su antibiotici. Oko antibiotika dermatolozi imaju podijeljena mišljenja. Jedni ih zastupaju jer je uočeno poboljšanje stanja prilikom upotrebe (iako uzročno posljedična veza nije poznata), dok su drugi protiv antibiotika jer ne uništavaju samo loše nego i dobre mikroorganizme, što bi moglo dodatno iziritirati kožu na dulje staze.
Zbog toga se mnogi slažu da je najbolja varijanta uzimanje antibiotika oralno, ali samo povremeno. Uz oralne antibiotike, dermatolog će najčešće prepisati kremu kojoj je djelatna tvar cink ili bakar. Takve kreme uglavnom uspješno umiruju perioralni dermatitis.
Ključ izlječenja je u prekidanju rituala koji su potaknuli pojavu bolesti. Prekidanje terapije lokalnim kortikosteroidima vrlo vjerojatno će u početku izazvati pogoršanje, no ono će se nakon određenog vremena smiriti.
Na početku liječenja, lice je najbolje čistiti mlakom vodom i njegovati propisanim kremama, a šminku u potpunosti izbjegavati. Kada dođe do poboljšanja, u njegu se može uvrstiti izrazito blagi sapun za lice te šminka koja ne sadrži iritirajuće tvari.
Dosta ljudi se okrene prirodnoj kozmetici koja ne sadrži parabene i neke druge iritanse, ali to što na proizvodu piše da je prirodan, ne znači nužno da je kvalitetan ili odgovarajući. Mnogi proizvodi imaju oznaku “prirodno”, a u isto vrijeme sadrže velike količine isušujućih alkohola. Čitati sastav proizvoda važnije je od čitanja njegovog imena.
Liječenje diskoidnog dermatitisa
Terapija je sistemska i lokalna. Liječenje se vrši oralnim antibioticima te lokalnim kortikosteroidima i oblozima vode.
Kod perzistentnih slučajeva bolesti mogu pomoći UVB ili ultraljubičasta zračenja i oralna upotreba kortikosteroida koja ne smije trajati dugo.
Kortikosteroidi su izuzetno jaki lijekovi koji, kada se uzimaju oralno ili intravenozno, mogu uzrokovati niz nuspojava. Prije uporabe kortikosteroida treba odvagati njihove pozitivne i negativne strane.
Suhu kožu treba redovno hraniti masnim kremama i losionima kako bi postala otpornija na vanjske utjecaje.
Liječenje varikoznog dermatitisa
Najveće šanse izlječenja varikoznog dermatitisa postoje kada se liječenje započne u ranim fazama bolesti. Terapija započinje promjenom životnih navika. Osobe s viškom kilograma trebale bi regulirati tjelesnu masu. Više kretanja poboljšat će cirkulaciju, obuća mora biti udobna, a odjeća komotna kako ne bi iritirala zahvaćena mjesta. Kad god je to moguće noge trebaju biti povišene zbog bolje cirkulacije. Žene bi trebale izbjegavati nošenje visokih potpetica, a dijelovi kože zahvaćeni varikoznim dermatitisom moraju se čistiti sapunom bez alkalija.
Propisana terapija je:
- sistemska
- lokalna
Sistemska terapija obično obuhvaća lijekove za jačanje vaskularnog zida, smanjenje oticanja, sprječavanje ugrušaka i ublažavanje boli, dok se u lokalnoj primjeni koriste preparati za bolji protok krvi, smanjenje upale, ublažavanje simptoma i hidrataciju kože.
Ako je kombinacija lokalne i sistemske terapije neuspješna, jedina preostala mogućnost je kirurško liječenje.
Liječenje asteatotičnog dermatitisa
Asteatotični dermatitis liječi se promjenom navika. Problem suhoće rješava se izuzetno masnim kremama i losionima. Voda za tuširanje i kupanje ne smije biti vruća i kupka ne smije trajati dulje od petnaest minuta.
Nužno je izbjegavanje prostorija u kojima su visoke temperature i isušujući zrak.
S obzirom na to da se koža mora hidratizirati i iznutra, a ne samo izvana poželjan je unos minimalno dvije litre vode dnevno. Ako su zbog suhoće kože nastale duboke rane koje su se potom inficirale, liječnik će propisati odgovarajući antibiotik.
Prevencija dermatitisa
Dermatitis vezan uz pretjerano masnu kožu teško je prevenirati. Abnormalno lučenje sebuma najčešće je vezano uz hormonalne bolesti na čiju se pojavu ne može utjecati. Ipak, vođenje računa o prehrani katkad može imati pozitivan učinak i smanjiti lučenje sebuma. Preporučuje se izbjegavanje jako slane hrane i namirnica s rafiniranim šećerom.
Dermatitis čija pojava leži na suhoj koži ima veće šanse za prevenciju. Takve je dermatitise moguće umiriti ili čak potpuno spriječiti korištenjem blagih sapuna i šampona. Tuširanje bi trebalo trajati maksimalno 15 minuta i ne bi trebalo biti češće od jednom dnevno. Voda kojom se tuširate ne smije biti vruća. Kožu je nakon tuširanja potrebno nahraniti hranjivim, masnim losionom za tijelo. Ako ste skloni alergijama losion ne bi trebao sadržavati alergene i potencijalne iritanse.
Prehrana bi trebala biti uravnotežena i bazirana na svježim, neprerađenim namirnicama. Dnevni unos vode morao bi iznositi minimalno dvije litre.
Prirodno liječenje dermatitisa
Ako ste primijetili promjene na koži u vidu pojačane suhoće, crvenila, svrbeža ili ljuskica najbolje bi bilo obratiti se dermatologu. Ipak, ako želite, prvo možete pokušati s provjerenim narodnim receptima za umirivanje nadražene kože i rješavanje problema suhoće, ali i detoksikacijom organizma.
Liječenje započnite poboljšanjem kvalitete života. Pijte dovoljno tekućine (vode i nezaslađenih biljnih čajeva), više se krećite i zdravije se hranite.
Sikavica
Čaj od sikavice kojeg možete nabaviti u ljekarni, odličan je izbor za detoksikaciju i obnovu jetre. Uz čaj, tinktura od sikavice je jednako učinkovita. Nju možete pripraviti i sami.
Sastojci za tinkturu od sikavice:
- 250 grama osušenog sjemena sikavice
- 1 litra 70% alkohola
Sikavicu stavite u staklenu posudu s poklopcem i prelijte alkoholom. Neka smjesa odstoji mjesec dana s tim da ju je svaki dan potrebno malo promućkati.
Nakon trideset dana, tinktura je spremna za korištenje. Koristite je tri puta dnevno po trideset kapi koje ćete ukapati u čašu vode, šalicu čaja ili nekog drugog nezaslađenog napitka.
Sok od aloe vere
Aloa vera pomaže kod dermatitisa jer ima iznimnu moć vlaženja kože. Ona prodire do najdubljeg dermalnog sloja i ubrzava zacjeljivanja rana i do osam puta. Može se primjenjivati u obliku napitka i kreme. Ne preporučuje se trudnicama jer može izazvati krvarenje.
Sastojci za sok od aloe vere:
- jedan list aloe vere
- voda
Prelomite list aloe vere. Žlicom iz nje izvadite gel i dobro ga izmiješajte. U čašu tople vode dodajte onoliko gela koliko je potrebno da sok bude gust. Ostatak gela čuvajte u hladnjaku. Što je biljka aloe vere starija, to bolje.
Ulje noćurka
Ulje noćurka može biti od velike pomoći kod dermatitisa koji je vezan uz suhu kožu. Najbolje rezultate daje ako se koristi oralno i dermalno u isto vrijeme.
Važno je odabrati hladno prešano ulje bez drugih primjesa. Ako se uzima oralno, osim na stanje kože, povoljno djeluje i na umirivanje artritisa, psorijaze i menstrualnih problema.
Neven
Većina ljudi barem je jednom u životu koristila nevenovu mast. Odlična je zimi u borbi protiv suhe i ispucale kože ili tijekom cijele godine za atopičnu kožu. Neven ubrzava zacjeljivanje rana i regeneraciju kože. Jedina mana nevenove masti je što se sporo upija.
Dermatitis i prehrana
Svi koji se nepravilno hrane i žive nezdravim načinom života, kad tad će osjetiti posljedice na svom zdravstvenom stanju. Nije rijetkost da se prve promjene primijete upravo na koži. Uz akne, dermatitisi su jedna od najčešćih kožnih bolesti, a njihova pojavnost usko je povezana s lošom prehranom.
Nakon pojave dermatitisa nije dovoljno osloniti se na prepisanu terapiju. Ključ oporavka je težnja k antiupalnoj prehrani. Ona pomaže organizmu da postigne stanje ravnoteže što smanjuje alergijske reakcije na podražaje iz okoline.
Mnoštvo začina djeluje protuupalno. To su kurkuma, kajenski papar, ružmarin, peršin, kopar, majčina dušica i drugo mediteransko bilje. Osim začina, protuupalno djeluju i đumbir, bobičasto voće, hladno prešano konopljino ulje, biljni čajevi i drugo.
Kod dermatitisa uzrokovanih suhom kožom preporučuje se unos hrane bogate omega-3 masnim kiselinama, kao što je primjerice riba, a nije na odmet suplementacija omega-3 kapsulama. Voće, povrće, orašasti plodovi i med su odličan odabir jer sadrže veliku količinu vitamina potrebnih koži.
Hrana koju treba izbjegavati je hrana koja potiče upalne procese u organizmu. To je crveno meso, paprika, patlidžan, svježa rajčica, mahunarke, šećer, razne prerađevine, aditivi, izuzetno slana hrana i gluten.
Navedene namirnice nisu štetne za zdrave osobe, ali oni koji boluju od neke vrste dermatitisa trebali bi napraviti test intolerancije na hranu ili izbaciti potencijalne uzročnike iz konzumacije na mjesec dana te kasnije postupnim vraćanjem namirnica utvrditi koja je namirnica izazivala problem.
Foto: Moose/Pexels
