Dijete prije svega treba učiti i naravno navikavati da u svoja usta ne stavlja svakakve nečiste predmete, da naravno ne obavlja nuždu u svom krevetu, da pere ruke prije jela, da redovno pere zube, kosu i noge, te da se redovno kupa i presvlači. Rano je djetinjstvo najprikladnije doba da se ove navike steknu, jer je dijete sklono učenju i ima potrebu da oponaša starije.
Zato će higijenske navike najbrže i najlakše steći ako mu odrasli ukućani budu trajan primjer. Uzalud je npr. učiti dijete da “pere ruke prije jela” ako ne vidi da to čine i roditelji. Sigurno je da mu roditelj i moraju češće i pokazivati kako se ruke peru sapunom, kako se ispiru i kako se brišu.
Kako se peru zubi, kako se treba urediti i oprati nakon vršenja velike nužde i sl. Ako dijete prilikom pranja ili kupanja poprska pod u kupaonici treba ga naučiti da ga samo obriše, a ako pri tome bude nespretno, ne valja ga grditi već ga poučiti kako to treba činiti i pohvaliti njegovo nastojanje da održava čistoću u svojoj okolini.
Veće dijete mora znati samostalno svaki dan prati lice, vrat, uši, noge i spolni organ. Mora se znati samo oprati pod tušem te pravilno prati zube i usnu šupljinu. Da bi što bolje očvrsnulo, preporučuje se, nakon kupanja ili tuširanja toplom vodom, priviknuti dijete da se istušira i hladnom vodom.
To je u početku malo neugodno, ali s vremenom se privikne. Preporučuje se da se hladno tuširati počinju veća djeca, i to ljeti, kad je toplije, zatim se to može nastaviti zimi, ali u zagrijanoj prostoriji.
Nakon tuširanja treba tijelo dobro istrljati ručnikom, jer to pospješuje cirkulaciju krvi i zagrijava tijelo. Tako će dječji organizam očvrsnuti i biti manje osjetljiv prema naglim promjenama temperature i prehladama.
Foto: Rene Jansa/Shutterstock