Da bi se gljive mogle proučavati, moraju se savladati morfološki nazivi, odnosno karakteristike pojedinih vrsta, što je zacijelo pravi i najbolji put za determinaciju gljiva. Pored morfoloških obilježja, vrijeme rasta i područje rasta (stanište) pojedine gljive ima izvanredno veliko značenje za pronalaženje i determinaciju gljiva.
Primjerice bukovaču, vukovo meso, brestovaču i druge, nikad nećemo tražiti na tlu, jer uvijek rastu na ležećem ili stojećem stablu. Prstenjak, smeđi šupljikavac nećemo tražiti u kestenovoj, hrastovoj ili bukovoj šumi kada rastu isključivo ispod ariša. Smrčak nećemo tražiti u jesen, već u rano proljeće kao i đurđevaču itd.
Prema tome, prilikom upoznavanja gljiva treba svakako primijeniti metodu eliminacije onih faktora koji ne odgovaraju određenoj vrsti. Na taj način nepoznatu gljivu sve više stežete u obruč, dok sa zadovoljstvom i sigurnošću ne utvrdite da ste upoznali jednu do tada nepoznatu gljivu.
Na primjer: pronašli ste gljivu koju često susrećete, uzmite je lagano bez straha u ruku, najprije pogledajte ispod klobuka i utvrdite ima li listiće (lamele), rupice (cjevčice) ili bodljike. Pogledajte stručak i utvrdite ima li vaša gljiva ostatke bijelog ovoja. Ako ste utvrdili da nema ostatke ovoja, isključili ste iz skupine listićarki cijeli niz najopasnijih gljiva.
Pogledajte zatim klobuk, i utvrdite ima li gljiva čehasti klobuk. Ako je klobuk pokriven čehama, odmah je isključeno mnoštvo gljiva koje imaju gladak klobuk. Pogledajte još jednom stručak i utvrdite ima li vjenčić (prsten) i dali je vjenčić pomičan po stručku. Ako vaša gljiva ima pomičan vjenčić, isključene su sve listićarke bez vjenčića i listićarke koje nemaju pomičan vjenčić.
Prema tome, posve je razumljivo da je besmisleno sakupiti u prirodi 10, 15 ili više nepoznatih vrsta, donijeti kući i nastojati sve u jednom potezu točno odrediti. Ako želite biti temeljiti, još jednom naročito naglašavamo da nepoznatu vrstu treba promatrati u svim stadijima razvoja, biti precizan u zaključivanju i naravno, sve značajne podatke bilježiti, jer toliko pojedinosti je gotovo nemoguće pamtiti. Za sigurnu determinaciju, pored oštrog oka, njuha i okusa, moramo se služiti i s tehničkim pomagalima, kao što je povećalo, dobar mikroskop i laboratorijske nalaze.
Autor: S. G., Foto: IKO/Shutterstock