Ako ste ovdje, zasigurno trebate savjete kako se nositi s buđenjem bebe tijekom noći. Ne brinite, mi te savjete imamo! Zamislite da je ponoć. Tišina noći obavija vaš dom, a vi ste tek potonuli u zasluženi san nakon dugog dana. I taman kad pomislite da ste u carstvu snova, iznenada vas iz sna trgne poznati zvuk – plač vaše bebe. Opet je vrijeme za još jedno noćno buđenje.
To je scenarij koji je dobro poznat roditeljima novorođenčadi i male djece. Noćna buđenja su neizbježan dio roditeljstva, ali kako se s tim nositi? Kako smanjiti učestalost i osigurati da, kada se dogode, prođu što je lakše moguće i za bebu i za vas?
U ovom članku ćemo istražiti 10 savjeta kako se nositi s buđenjem bebe tijekom noći. Naučit ćete kako uspostaviti umirujuću rutinu, prepoznati znakove umora kod vaše bebe, optimizirati okruženje za spavanje i razviti strategije koje će pomoći cijeloj obitelji da se bolje odmori.
Bilo da ste novi roditelj ili već imate iskustva sa svojim malenim noćnim pticama, ovi savjeti su tu da osvijetle put kroz zamršene staze roditeljskih noći. Pripremite se, jer smo spremni podijeliti tajne koje će vam pomoći da te dragocjene sate sna učinite malo manje neuhvatljivim.
Buđenje bebe tijekom noći može biti izazovno za mnoge roditelje. Evo deset savjeta koji vam mogu pomoći da se nosite s tim i možda čak poboljšate bebin san.
Kako se nositi s buđenjem bebe: 10 savjeta
1. Usvojite rutinu prije spavanja
Značaj rutine prije spavanja često se može usporediti s ritualima koji prethode klasičnim ceremonijama – postoji redoslijed događaja koji treba slijediti, svaki korak ima svoje mjesto i vrijeme, a završetak dovodi do očekivanog ishoda, u ovom slučaju, mirnog sna djeteta.
Uvođenje i održavanje rutine prije spavanja ne samo da pruža okvir koji može smiriti i pripremiti dijete za spavanje, već i pomaže razvijanju cirkadijskog ritma, osjećaja sigurnosti i predvidljivosti.
Rutina prije spavanja započinje sa smanjenjem razina stimulacije. Smanjenje buke, prigušivanje svjetala i uklanjanje elektroničkih uređaja stvara mirnu atmosferu koja signalizira bebinom mozgu da je vrijeme za odmor. To je esencijalno u doba kada su male bebe posebno osjetljive na vanjske podražaje.
Kupanje je često prvi korak u rutini spavanja i služi kao korisna demarkacijska linija između dnevne aktivnosti i noćnog odmora. Topla voda i blagi dodir ručnika ne samo da su ugodni, već i promiču fiziološki odgovor tijela koji potiče pospanost.
Nakon kupanja, aktivnosti poput mijenjanja pelena i odijevanja u pidžamu su koraci koji trebaju biti sporiji i smireniji. Biranje mekane, udobne noćne odjeće je bitno jer fizička udobnost igra ključnu ulogu u kvaliteti sna djeteta.
Zatim slijedi hranjenje ili dojenje, koje ne samo da zadovoljava bebinu fizičku potrebu već i produbljuje vezu s roditeljem. Ovaj trenutak tišine i bliskosti može biti izuzetno umirujući i za roditelja i za dijete.
Čitanje priče ili pjevanje uspavanke su aktivnosti koje završavaju dan na miran način. Glas roditelja je jedan od omiljenijih umirujućih zvukova za bebu. Priče pružaju mentalnu stimulaciju i pomažu u razvoju jezika, dok glazba i ritam uspavanki imaju skoro meditativni učinak.
Posljednji korak je stavljanje djeteta u krevetić. Ovdje je ključno da dijete bude pospano, ali još uvijek budno, kako bi se poticalo samostalno uspavljivanje, što je vještina koja će biti cijenjena u mnogim budućim noćima.
Ova rutina se ne mora slijepo slijediti, već se može prilagođavati individualnim potrebama i željama svakog djeteta. Neke bebe mogu preferirati masažu umjesto priča, dok druge možda bolje reagiraju na tiši oblik uspavljivanja bez pjevanja. Ključ je u dosljednosti i prilagodbi rutine kako bi odgovarala bebi i roditelju.
S obzirom na to da je riječ o vrlo važnom dijelu roditeljstva ovaj je savjet zasluženo prvi među naših 10 savjeta kako se nositi s buđenjem bebe.
2. Pratite bebine znakove umora
Znakovi umora u beba često su suptilni i prolazni, pa zahtijevaju promišljenu pozornost. Prvi među njima može biti promjena u ponašanju – beba koja je bila živahna i interaktivna može iznenada postati plačljiva i razdražljiva. Ovo nije ništa drugo nego bebin način da kaže: “Umorna sam i trebam odmor.”
Druge indikacije mogu uključivati fizičke znakove kao što su trljanje očiju, zijevanje i gubitak interesa za igračke ili interakciju. Neke bebe mogu pokazivati čak i određene fizičke znakove kao što su bljedilo ili tamni krugovi oko očiju. Ovo su vizualni tragovi koje beba nehotice ostavlja kao dokaz svog rastućeg umora.
Raspoznavanje ovih signala prvi je korak. Drugi, podjednako važan, je odgovoriti na njih pravovremeno. Roditelji i skrbnici koji prepoznaju ove signale brzo i dosljedno postavljaju temelje za dobre navike spavanja. Beba koja je naučila da će njezini znakovi umora biti shvaćeni ozbiljno razvija osjećaj sigurnosti i povjerenja u svoje okruženje i ljude oko sebe.
Jednom kada se prepoznaju znakovi umora, vrijeme je da djelujete. To znači prekid igre, umirujuće aktivnosti i priprema za spavanje. Ako beba redovito pokazuje znakove umora u određeno doba dana, to vrijeme se može integrirati u svakodnevni raspored spavanja. Na primjer, ako beba pokazuje umor oko 7 sati navečer, to vrijeme treba postati dijelom rutine spavanja.
Osim prilagođavanja rasporeda, važno je razviti ambijent koji podržava prirodni prijelaz u stanje spokoja. Umirujuća glazba, prigušeno svjetlo, i tihi, smireni glasovi su alati koji mogu pomoći u ovom procesu. Učinkovita praksa također uključuje suzdržavanje od prejedanja, izbjegavanje stimulativne aktivnosti i igre neposredno prije spavanja, što može dovesti do prekomjerne stimulacije i otežati uspavljivanje.
3. Optimizirajte okruženje za spavanje
Optimiziranje okruženja za spavanje također je vrlo važan savjet jer se na buđenje bebe tijekom noći može djelomično utjecati. Naravno da će se beba i dalje buditi po svom nahođenju, ali i mi možemo optimizirati neke uvjete.
Kvaliteta sna, kako za bebe tako i za odrasle, neovisno određuje kvalitetu oporavka i regeneracije. Okruženje u kojem spavamo igra ključnu ulogu u ovom procesu, djelujući na naše osjetilne sustave na način koji može ili ometati ili poticati duboki san. Za bebe, koje su posebno osjetljive na svoje okruženje, kreiranje optimalnog prostora za spavanje može biti presudno u pomoći cijeloj obitelji da postigne zdrav i neprekinut noćni odmor.
Optimizacija okruženja za spavanje počinje s kontrolom svjetlosti. Uloga koju svjetlost igra u regulaciji bebinog ritma nije zanemariva. Upotreba zastora koji zamračuju sobu ili roleta može pomoći u simuliranju noćnog ambijenta, čak i tijekom dana, što je posebno korisno za popodnevna spavanja. Noću, prigušeno svjetlo koje emitira toplu, umjesto hladne svjetlosti, pomaže u održavanju djetetovog prirodnog ritma spavanja i buđenja.
Temperatura u sobi također zaslužuje pažnju. Prevruće ili prehladno okruženje može ometati san i čak biti opasno za najmlađe. Općenito se preporučuje da temperatura u sobi bude umjerena, obično između 18 i 22 stupnja Celzijusa, kako bi se osiguralo da se beba ne pregrijava niti da joj je prehladno.
Zvuk je još jedan faktor koji treba uzeti u obzir. Dok neka djeca bolje spavaju u potpunoj tišini, druga možda preferiraju prisustvo bijelog šuma. Bijeli šum može biti posebno koristan u blokiranju vanjskih zvukova, kao što su promet ili buka iz domaćinstva, stvarajući konzistentno i umirujuće zvučno okruženje koje može pomoći bebi da se lakše uspava i spava dublje.
Kvaliteta i sigurnost krevetića su od suštinske važnosti. Krevetić bi trebao imati čvrst madrac s ravnom površinom, bez mekanih igračaka, jastuka ili teških deka, što sve može predstavljati rizik od gušenja. Umjesto deka, razmotrite upotrebu spavaćih vreća za bebe koje pružaju toplinu bez opasnosti koja dolazi s pokrivačima koji se mogu namotati oko bebe.
Čistoća i kvaliteta zraka su također važni. Soba bi trebala biti redovito provjetravana kako bi se osigurala svježina zraka, a upotreba zračnih pročišćivača može biti korisna u područjima gdje je kvaliteta zraka lošija ili u domovima sa kućnim ljubimcima.
Stvaranje mirnog i pozitivnog okruženja za spavanje uključuje i nijanse koje govorimo djetetu – stvaranje asocijacije da je krevetić sigurno i ugodno mjesto. To se može postići provođenjem pozitivnih aktivnosti u sobi, poput čitanja priča ili smirivanja, prije nego što dijete ostavite da spava.
4. Naučite bebu da zaspi samostalno
Jedan od najvažnijih aspekata razvoja zdravih spavaćih navika kod beba je njihova sposobnost da zaspu samostalno. Ova vještina nije samo važna za trenutno dobrobit i kvalitetu sna bebe, već postavlja temelje za dobro emocionalno zdravlje i neovisnost kako dijete raste.
Proces učenja samostalnog uspavljivanja može biti izazovan, ali s pravim pristupom i dosljednošću, može postati dio prirodnog ritma života obitelji i stoga se obavezno našao na popisu 10 savjeta kako se nositi s buđenjem bebe tijekom noći.
Prvi korak u učenju bebe da zaspi samostalno je uspostavljanje jasne rutine koju smo već spomenuli. Ova rutina služi kao signal tijelu da je vrijeme za odmor i pomaže u smanjenju anksioznosti ili otpora kod bebe.
Učenje samostalnog spavanja često zahtijeva postupnost. Beba koja je navikla da je ljuljaju ili hrane do sna možda neće lako prihvatiti promjenu. Roditelji mogu početi s polaganjem budne bebe u krevetić, ali u sobi ostati dok ne zaspi, pružajući verbalnu utjehu ili nježno tapkanje ako je potrebno. S vremenom, roditelj može smanjivati svoju prisutnost, sve dok beba ne postane sposobna uspavati se bez vanjske intervencije.
Dosljednost je ključna u učenju samostalnog uspavljivanja. To znači održavanje iste rutine svake večeri i izbjegavanje iznimaka koje mogu zbuniti bebu i otežati proces. Čak i kada je teško, važno je pridržavati se uspostavljenih metoda kako bi beba razvila pouzdanje u svoje sposobnosti uspavljivanja.
Beba mora osjećati da je krevetić sigurno i udobno mjesto. To znači izbjegavanje negativnih asocijacija s krevetićem, kao što je korištenje krevetića za kaznu. Krevetić bi trebao biti mjesto gdje se beba osjeća voljeno i zaštićeno, što može uključivati korištenje predmeta koji pruža utjehu, poput omiljene igračke ili dekice (pod uvjetom da je sigurno i prikladno za bebinu dob).
Svaka beba je jedinstvena, a metode koje će uspjeti s jednom bebom možda neće biti učinkovite s drugom. Prilagodba pristupa individualnim potrebama i temperamentu djeteta može uključivati različite tehnike smirivanja ili mijenjanje rutine kako bi se bolje uskladila s bebinim prirodnim ritmovima spavanja.
Naučiti bebu da zaspi samostalno ne znači nedostatak ljubavi ili njege. Naprotiv, to je izraz povjerenja u bebinu sposobnost da se umiri i snalazi u okruženju. Ovo učenje treba biti uspostavljeno na temelju tople dinamike između roditelja i djeteta, gdje je beba uvjerena u roditeljevu ljubav i dostupnost.
5. Ponudite utjehu bez uzimanja iz krevetića
U središtu svake roditeljske strategije za san je težnja da se bebi pruži utjeha i sigurnost, a istovremeno joj se pomogne da razvije sposobnost samostalnog spavanja. Nije neuobičajeno da se roditelji suoče s izazovom kada njihova beba plače ili se uznemiri tijekom noći.
Instinktivna reakcija je često podići dijete iz krevetića kako bi se utješilo. Međutim, ovo može poslati poruku bebi da je potrebno roditeljsko prisustvo za povratak u san, stvarajući potencijalno dugoročni obrazac koji može biti teško prekinuti. Kako se onda može pružiti utjeha a da dijete ostane u krevetiću? Ovo ćemo otkriti u nastavku teksta koji donosi 10 savjeta kako se nositi s buđenjem bebe tijekom noći.
Prvi korak je učiti bebu da prihvati smirivanje bez podizanja. To može uključivati nježno tapšanje po leđima, pjevušenje ili šuškanje, koje roditelji mogu raditi dok je beba još uvijek u krevetiću. Ovaj pristup pomaže bebi da razumije da su roditelji blizu i da su tu za utjehu, ali da je vrijeme za spavanje i da treba ostati u krevetu.
Konstantno odgovaranje na bebin plač s istim smirujućim, ali dosljednim odgovorom pomaže stvoriti jasna očekivanja i pruža osjećaj sigurnosti. Postojanost u pristupu je ključna; svaka noć i svako buđenje trebaju biti rukovani na sličan način kako bi se uspostavili jasni obrasci ponašanja i odgovora.
Smirujući signali, poput noćnog svjetla koje emitira blagu svjetlost ili reprodukcija mirne glazbe ili bijelog šuma, mogu pomoći bebi da se smiri bez roditeljske intervencije. Ovi signali mogu poslužiti kao dodatni elementi utjehe, koji bebi omogućuju da se lakše vrati u san.
Kada roditelji ulaze u sobu noću, važno je ograničiti interakciju. To znači izbjegavanje igranja, razgovora ili svjetla koje bi moglo dodatno stimulirati bebu. Umjesto toga, roditelji bi trebali ostati tihi, mirni i utješni, a interakciju držati kratkom i fokusiranom na vraćanje bebe u san.
Biti će trenutaka kada će beba plakati zbog stvarne potrebe, poput promjene pelene ili gladi. U ovim situacijama, naravno, roditelji će morati odgovoriti adekvatno. Međutim, kad je jasno da je beba zdrava, suha i sita, tada je poticanje samostalnosti u vraćanju u san pravi put.
Roditelji mogu usvojiti metode kao što su “metoda čekanja” ili “metoda postupnog povlačenja”, gdje postepeno povećavaju vrijeme prije nego što odgovore na plač, ili postupno smanjuju prisutnost u sobi. Ovo pomaže bebi da nauči samostalno se smiriti i vratiti se u san, dok još uvijek zna da su joj roditelji dostupni ako je zaista potrebno.
6. Očekujte promjene u ritmu spavanja
Razvoj obrazaca spavanja kod beba nije statičan proces; on je dinamičan i prolazi kroz različite faze kako dijete raste. Prepoznavanje i prihvaćanje ove činjenice može biti oslobađajuće za roditelje koji često osjećaju frustracije i zbunjenost kada se uobičajeni ritam spavanja njihove bebe iznenada promijeni.
Ove promjene mogu biti uzrokovane različitim faktorima, uključujući rast, razvojne skokove, rast zubića ili bolest. Ako se vašoj bebi trenutno događa nešto od navedenog, sa sigurnošću možete očekivati češće buđenje bebe tijekom noći. Očekivanje i prilagođavanje ovim promjenama je ključno za održavanje zdravih spavaćih navika.
Bebine potrebe za snom mijenjaju se kako ona raste. Na primjer, novorođenčad spava većinu dana s kratkim periodima budnosti, dok starija beba počinje imati duže periode budnosti i formira različit spavaći ritam. Također, tijekom velikih razvojnih prekretnica, kao što su učenje okretanja, puzanja, ili hodanja, bebe mogu imati promjene u spavaćim obrascima ili čak privremeno doživjeti regresiju spavanja.
Roditelji bi trebali težiti postizanju fleksibilnosti unutar dosljednosti. Dok je važno održavati određenu rutinu spavanja, biti previše rigidan može dovesti do dodatnih frustracija. Prilagođavanje rasporeda spavanja i rutine kada je to potrebno, s obzirom na očite signale koje beba šalje, pomaže u upravljanju ovim promjenama.
Kada beba prolazi kroz fazu u kojoj se njen spavaći uzorak mijenja, roditelji mogu trebati prilagoditi spavaću okolinu ili rutinu prije spavanja. Ako beba, na primjer, počinje odbijati jutarnje spavanje, može biti vrijeme za prelazak na jedan dugi popodnevni odmor umjesto dva kraća.
Važno je pružiti emocionalnu podršku bebi tijekom ovih tranzicijskih perioda. Budite strpljivi i suosjećajni, pružajući dodatnu utjehu i sigurnost ako je beba nemirna ili anksiozna zbog ovih promjena.
Ukoliko su promjene u spavaćem uzorku bebe izražene ili se čine problematičnim, dobro je konzultirati se s pedijatrom. On može dati savjet ili potvrditi da su promjene normalan dio razvoja i olakšati vam praćenje naših 10 savjeta kako se nositi s buđenjem bebe tijekom noći.
7. Razmislite o metodi postupnog odvikavanja
Kada je u pitanju uspostavljanje neovisnosti u spavanju kod beba, mnogi roditelji su suočeni s dilemom kako to postići bez previše stresa i suza i zato je ovaj savjet vrlo važan savjet za buđenje bebe.
Metoda postupnog odvikavanja, često nazivana i “no tears” metoda, predstavlja pristup koji omogućava bebi da nauči zaspati samostalno uz minimalnu anksioznost i uznemirenost, kako za dijete tako i za roditelja.
Temeljna premisa ove metode je uvođenje promjena u spavaće navike postupno. Buđenje bebe tijekom noći nije teško samo za roditelja, već i za bebu! Umjesto iznenadnog oduzimanja prisustva roditelja pri uspavljivanju, što može rezultirati otporom i plačem, postupno odvikavanje uključuje male, gotovo neprimjetne promjene koje dijete lakše prihvaća.
Postupak može početi s prilagodbama u večernjoj rutini, kao što je kraće ljuljanje ili dojenje prije spavanja, zatim postepeno skraćivanje vremena provedenog uz dijete nakon što ga položite u krevetić, sve do potpunog izostanka ovih rituala. Na primjer, ako roditelj obično ljulja bebu do sna, može početi ljuljati bebu dok ne postane pospana, ali je još uvijek budna, a zatim je položiti u krevetić da sama zaspi.
Neki roditelji nalaze da metoda postupnog odvikavanja iziskuje više vremena, ali je zato manje traumatična za dijete. Važno je uzeti u obzir jedinstveni temperament svakog djeteta i prilagoditi brzinu i metode prema tome. Neke bebe se mogu lakše prilagoditi ovim promjenama, dok druge trebaju više vremena i strpljenja.
Tijekom procesa postupnog odvikavanja, važno je konzistentno komunicirati s djetetom na način koji je primjeren njegovoj ili njezinoj dobi i razvojnoj fazi. To može uključivati umirujuće razgovore, blagi dodir i ponavljanje rituala kako bi se dijete osjećalo sigurno i voljeno.
Postupno odvikavanje nije brz proces i zahtijeva strpljenje. Neki roditelji mogu osjetiti frustraciju zbog sporog napretka, ali je ključno održavati mirnoću i dosljednost. Važno je ne brzati i ne prelaziti na sljedeći korak dok beba nije spremna.
Savjeti za buđenje bebe gotovo uvijek govore o postupnom odvikavanju jer buđenje bebe tijekom noći nažalost ne može samo odjednom prestati, već se radi o procesu prilagodbe.
8. Podijelite odgovornosti
Noćna buđenja bebe i pokušaji da se ona ponovno uspava mogu biti iscrpljujući za roditelje. Da bi se olakšao teret i osiguralo da oba roditelja dobiju potreban odmor, ključno je podijeliti odgovornosti. Timski rad može pomoći u očuvanju energije i emotivnog blagostanja oba roditelja, što na kraju rezultira boljom brigom za dijete.
Podjela noćnih dužnosti može uključivati različite strategije, poput naizmjeničnih noći kada jedan roditelj ustaje s bebom, dok drugi spava, ili podjele noći na “smjene”, gdje svaki roditelj ima određene sate tijekom kojih je odgovoran za brigu o bebi. Ove strategije omogućavaju roditeljima da se naspavaju i oporave za sljedeći dan.
Temelj uspješne podjele odgovornosti je otvorena komunikacija i planiranje. Roditelji bi trebali razgovarati o svojim potrebama, mogućnostima i očekivanjima. Dobra organizacija i međusobno razumijevanje omogućuju da se plan prilagodi i izvede bez većih stresova.
Fleksibilnost je također važna. Roditelji bi trebali biti spremni prilagoditi raspored ako jedan roditelj ima težak dan ili je posebno iscrpljen. Prilagodba odgovornosti prema dnevnim zahtjevima može spriječiti iscrpljenost i očuvati ravnotežu u obitelji.
Ako je moguće, uključivanje članova šire obitelji, kao što su bake i djedovi ili tetke i ujaci, može dodatno olakšati roditeljima. Povremena pomoć može dati roditeljima priliku za odmor ili vremena kojeg mogu provesti zajedno, obnavljajući svoj odnos.
Podijeliti odgovornosti također znači pružiti emocionalnu podršku jedno drugom. Empatija i razumijevanje izazova s kojima se svaki roditelj suočava mogu biti od velike pomoći. Slušanje i pružanje utjehe jedno drugom u teškim trenucima jača veze i stvara osjećaj zajedništva u roditeljstvu.
9. Brinite o sebi
Iako možda mislite da ovaj savjet nije toliko važan jer je vezan uz vas, a ne uz dijete, on bi se slobodno mogao naći na vrhu liste savjeta kako se nositi s buđenjem bebe tijekom noći. Jer bez sretne i zadovoljne mame nema niti sretne i zadovoljne bebe.
Ključni aspekt brige o sebi je osiguravanje dovoljno odmora i spavanja. Roditelji bi trebali iskoristiti svaku priliku za odmor, čak i ako to znači spavati kad beba spava ili tražiti od nekoga da čuva dijete dok se odmorite. Kratki drijemeži mogu značajno pomoći u smanjenju akumuliranog umora.
Uravnotežena prehrana i dobra hidratacija su temelj očuvanja energije i zdravlja. Brza i nezdrava hrana može biti privlačna zbog nedostatka vremena, ali odabir nutritivno bogate hrane može imati veliki učinak na cjelokupnu blagodat. Savjeti za buđenje bebe nisu orijentirani samo na bebu i tu mnogo roditelja griješi.
Redovita fizička aktivnost može poboljšati energiju, snagu i izdržljivost. Čak i kratka šetnja s kolicima može biti korisna. To je i prilika da se provede vrijeme na svježem zraku, što može poboljšati raspoloženje i zdravlje.
Emocionalna i mentalna briga je jednako važna. To može uključivati razgovore s partnerom, prijateljima, obitelji ili stručnjacima ako se pojave simptomi postporođajne depresije ili anksioznosti. Održavanje veza s drugima i dijeljenje iskustava može biti izuzetno korisno.
Važno je naći vremena za aktivnosti koje vas opuštaju i osvježavaju. Bilo da je riječ o čitanju, meditaciji, hobiju ili samo tišini, ključno je imati malo vremena samo za sebe.
Ne bojte se tražiti pomoć kada vam je potrebna. To može biti profesionalna podrška ili jednostavno pomoć prijatelja i obitelji u kućanskim poslovima ili čuvanju djece.
10. Zatražite pomoć ako vam je potrebna
U roditeljstvu, a posebno kad je riječ o noćnom buđenju i brizi o bebi, nije neobično da se roditelji nađu u situacijama koje premašuju njihove sposobnosti. To može biti fizički i emocionalno iscrpljujuće, i važno je prepoznati kada više ne možete sami. Traženje pomoći znak je snage i proaktivnog pristupa očuvanju dobrobiti vaše obitelji.
Prvi korak je priznati da vam je potrebna pomoć. To može biti teško, jer roditelji često osjećaju da moraju sve postići sami. Međutim, prepoznavanje i priznavanje da ne možete sve sami ključno je za vaše dobrobiti i dobrobiti vaše djece. Buđenje bebe tijekom noći nešto je što će direktno utjecati na vaše zdravlje, stoga se pobrinite smanjiti negativan učinak tog manjka sna.
Ako dijelite roditeljske dužnosti s partnerom, otvorena komunikacija je ključna. Iskreno razgovarajte o vašim osjećajima, strahovima i potrebama. Budite specifični oko vrste pomoći koja vam je potrebna, bilo da je riječ o fizičkoj pomoći s bebom ili emocionalnoj podršci.
Članovi obitelji, prijatelji, susjedi i drugi roditelji mogu biti dragocjen izvor podrške. Oni mogu ponuditi praktičnu pomoć, kao što je čuvanje djece, ili jednostavno biti osoba s kojom možete razgovarati. Nemojte se ustručavati dosegnuti i proširiti vašu mrežu podrške.
U nekim slučajevima, možda će biti potrebno potražiti stručnu pomoć. To može uključivati savjetovanje, podršku za roditelje, tečajeve za roditelje, ili čak medicinsku pomoć ako se suočavate s postporođajnom depresijom ili anksioznosti.
Podrška grupe, bilo uživo ili online, može biti izuzetno korisna. Povezivanje s drugim roditeljima koji prolaze kroz slične izazove može pružiti utjehu i praktične savjete. Često, samo znanje da niste sami u svojim iskustvima može biti od velike pomoći.
Važno je postaviti realistična očekivanja prema sebi i prema tome što možete postići. Niste u mogućnosti kontrolirati sve aspekte roditeljstva, i to je u redu. Naučite biti blagi prema sebi.
Imajte na umu da je svaka beba jedinstvena i ono što djeluje za jednu možda neće djelovati za drugu. Bit će trenutaka kada, bez obzira na sve napore, beba jednostavno ima problema sa spavanjem. Važno je održavati smirenost i strpljenje i pokušati pronaći rješenje s liste naših 10 savjeta kako se nositi s buđenjem bebe tijekom noći.