Odbijanje osim duševne patnje donosi i tjelesnu bol te može prerasti u ozbiljnu traumu praćenu osjećajem manje vrijednosti. Nažalost ne možemo ga izbjeći, ali bi se svakako trebali naučiti nositi i živjeti s njim, kako nas ne bi dovelo do ovako kritičnih situacija.
Našim životom često upravlja strah od odbijanja, zato što je toliko jak da toga često puta nismo ni svjesni. Da čovjek ne bi bio odbijan spreman je toliko toga napraviti, a sve iz razloga što odbijanje stvara jednu duboku i jaku bol. Nema veze gdje vas i tko odbije, na šalteru, na poslu, u ljubavi… Čak je i dokazano da mozak na odbijanje reagira kao na tjelesnu bol.
Kada nas netko odbije, pa i makar to nama bila nevažna osoba, osjećamo takvu bol, kao kada padnemo i udarimo se. Kao posljedica odbijanja osoba može biti povrijeđena, izgubiti samopouzdanje, pa čak i doživjeti traumu. Koliko god se prilikom odbijanja osjećali nepoželjno i odbačeno, nažalost, odbijanje je sastavni dio svačijeg života i ne može se izbjeći.
Ako je odbijanje neizbježno, onda se svaka osoba treba naučiti nositi i živjeti s njim, kako bi što manje imala problema i posljedica. Kojim intenzitetom će nas u životu pogoditi odbijanje ovisi o tome koliko smo kao djeca bili odbijanje od strane roditelja. Ako ste imali dobre odnose sa obitelji i niste bili odbijani, onda će vam i potreba za prihvaćanjem biti manja.
Da ne bude odbijena, osoba najčešće stvara neprobojan zid, na način da kritizira sve što ju okružuje i često je ironična. No lakše će vam biti ako prihvatite da odbijanje doživljava svaka osoba na ovom svijetu, i da niste vi jedini kojima se to događa. Isto tako odbijanje ne znači da ste vi glavni krivac, zato si kada vas netko odbije nemojte pridodavati svu krivicu. Ali ako primijetite da ste odbijeni uvijek u istoj situaciji, znači da vrlo vjerojatno vi radite nešto krivo, pa malo pripazite.
Autor: A.Z., Foto: Shane White/Shutterstock