Pod pojmom kineske kuhinje podrazumijevamo nekoliko različitih stilova kuhanja iz kineskih regija i pokrajina, koji su popularizirani diljem svijeta. Povijest kineske kuhinje seže mnogo stoljeća unatrag i proživjela je sve promjene koje je mogla.
Iako kinesku kuhinju čine mnogi stilovi kuhanja, postoje četiri glavna stila: Kantonski, Sečuanski, Pekingški i Šangajski. Kineska je kuhinja jedna od najpoznatijih i najpopularnijih i zahtjeva mnogo truda i vremena, ona je bogata začinima i aromatična je.
Kantonski stil se drži izreke da je jestivo sve što hoda, leti, puže i pliva, što obuhvaća sve moguće životinje. Kanton je inače trgovačko središte koje se susrelo sa mnogim kulturama i obiluje raznolikim namirnicama i hranom. Specijalitet kuhinje je kuhanje žive hrane, jer vjeruju da što je hrana svježija, to će biti i manje začinjena i samim time ukusnija.
Sečuanski stil poznat je po jelima bogatog, raznolikog i jakog okusa. To su ljuta i jako začinjena jela. Tjestenina se radi ručno od slatkog krumpira i kuha se u juhi od svinjskih kostiju i crijeva koja daje poseban okus.
Pekingški stil ima specifične karakteristike i uglavnom se sastoji od mesa, prehrambene navike nekadašnjeg plemstva. Karakterizira ga duboko prženje, pečenje, instant-kuhanje i pirjanje.
Šangajski stil mješavina je različitih načina kuhanja šangajske okolice, a specifičan je po teškim i jako začinjenim okusima. Ovaj kuharski stil zovu kuhinjom ribe i riže.
Kineski domaćini poznati su po tome što poštuju svog gosta. Ako pojedete svu rižu, domaćinu ste poslali znak da ste siti i zadovoljni. Ako pak pojedete i sva ostala ponuđena jela, to znači da vam domaćin nije dovoljno pripremio.
Za pripremu kineskog jela potreban je wok, zdjelice, štapići i satara, sjekira sa kratkom drškom kojom se voće i povrće guli i sjecka, te reže meso. Gotovo sve se delicije spravljaju u woku. Jedaći pribor za kruto jelo su štapići, a žlice se koriste za juhu. Korištenje vilice i noža Kinezi smatraju barbarskim jer ono predstavlja oružje.
Prije kuhanja, hrana se izreže na veličine zalogaja jer se smatra nepristojinim da gost sam reže hranu. Kineska je kuhinja specifična po kontrastima okusa poput slatko-kisele ili slatko ljute varijante.
Okusi se postižu mnogobrojnim začinima, poput octa, papra, ljutih papričica ili šećera, a velika se pažnja posvećuje ukrašavanju tanjura. Poruka koju nam šalje kineska kuhinja je ta da se hrana ne koristi samo za zadovoljavanje apetita, već nam omogućuje dobro zdravlje i obiluje simbolikom i umjetnošću. Zanimljivost kineske kuhinje je u tome što ne koriste sol, već kombiniraju sojine umake i razne začine.
Foto: Nayashkova Olga/Shutterstock