Ljubomora je složena ljudska emocija koja se pojavljuje u međuljudskim odnosima u kojima su prisutne emocije kao što su prijateljstva, obiteljski i ljubavni odnosi. Najčešća je pojava ljubomore u ljubavnim odnosima budući da su oni emocionalno najviše nabijeni.
Ljubomora je posebno izražena u ljubavnim odnosima, a često se smatra i poželjnom. Poželjna je jer je u društvu internalizirano uvjerenje da ljubavni odnos u kojem nema ljubomore nema ni ljubavi, odnosno prisustvo ljubomore dokazuje da je ljubavnom partneru stalo. Unatoč tome što i mala doza ljubomore može uzorkovati brojne probleme i/ili neugodne situacije u ljubavnim odnosima, brojnim ljubavnim partnerima imponira malo ljubomore jer se ona tumači kao “dokaz ljubavi”.
Ljubomori je društveno dodijeljena etiketa “dokaz ljubavi” zbog čega je ona postala poželjna u ljubavnim odnosima jer se tom emocijom pokazuje, odnosno dokazuje da je nekom stalo. Takvo mišljenje društveno je prisutno još i danas, unatoč činjenici da ljubomora u pravilu gotovo uvijek u ljubavni odnos donosi probleme, nemir i nepovjerenje.
Malo ljubomore može bezopasno za ljubavni odnos i može biti znak da je ljubavnom partneru stalo do vas. Međutim, mala doza ljubomore može vrlo lako prerasti u veliku dozu ljubomore koja stvara i velike probleme u ljubavnom odnosu.
Stoga je vrlo važno dobro razumjeti ovu složenu ljudsku emociju zvanu ljubomora koja je vrlo često uzrok prekidu ljubavnih odnosa. Razumijevanje emocije ljubomore donosi i mogućnost procjene kada je ona poželjna, zdrava i bezazlena, a kada prelazi granice i time narušava ljubavni odnos unoseći nepovjerenje, strah, nemir i svađu.
Što je ljubomora?
Koncept ljubomore iznimno je složen budući da osjećaj ljubomore sadrži niz emocija, razmišljanja i reakcija prilikom suočavanja s potencijalnom prijetnjom u ljubavnom odnosu.
Ljubomora je složena, odnosno sekundarna ljudska emocija koja je zapravo kombinacija nekoliko jednostavnih, odnosno primarnih ljudskih emocija: ljubav, strah i ljutnja.
Kada se osjeća ljubomora tada se osjeća:
- ljubav prema drugoj osobi,
- strah da ćemo osobu prema kojoj osjećamo ljubav izgubiti
- ljutnja prema nekoj trećoj osobi koja je potencijalna prijetnja ljubavnoj vezi
- ljutnja prema voljenoj osobi koja ima mogućnost da nas zanemari, prevari i napusti
- ljutnja prema sebi jer se osjećamo slabi i bespomoćno
Vrste ljubomore
Postoje različite vrste ljubomore, a njihova distinkcija temelji se na razlikovanju “zdrave” ljubomore od “nezdrave”.
Naime, “zdrava” ljubomora odnosi se na pojavu ljubomore kao odgovor na situaciju u kojoj je očita naklonost ljubavnog partnera prema drugoj osobi. Ovakav tip ljubomore nije trajan, problematičan i destruktivan. Nasuprot tome, “nezdrava” ljubomora odnosi se na pojavu ljubomore koja može biti, i vrlo često je, iznimno destruktivna.
Osim podjele ljubomore na “zdravu” i “nezdravu”, postoji još i šest glavnih vrsta ljubomore, a to su:
- Romantična ljubomora
- Patološka ljubomora
- Seksualna ljubomora
- Racionalna ljubomora
- Iracionalna ljubomora
- Namjerna ljubomora
- Ljubomora kao strah
- Ljubomora kod djece
Romantična ljubomora
Romantična ljubomora je vrsta ljubomore koja je odnosi na bezazlenu, “zdravu” i “uobičajenu” ljubomoru. Takva vrsta ljubomore obuhvaća niz misli, osjećaja i reakcija uzrokovanih stvarnom ili zamišljenom prijetnjom odnosu (Hauck, 1992).
Ovdje je riječ o emocionalnoj komponentni koja uzrokuje romantičnu ljubomoru, a to je emocionalna naklonost ljubavnog partnera prema drugoj osobi zbog koje dolazi do “romentične” ljubomore (Hauck, 1992).
Patološka ljubomora
Patološka ljubomora vrsta je ljubomore koja je “nezdrava”, a vrlo se često veže uz psihološke poremećaje kao što je opsesivno-kompulzivni poremećaj (Begić, 2011). Iznimno je destruktivna, a proizlazi iz iskrivljenih shvaćanja nevažnih situacija u kojima osoba vidi brojne potencijalne prijetnje ljubavnom odnosu.
Osobe koje osjećaju patološku ljubomoru zbog iskrivljenih shvaćanja nevažnih situacija odbijaju promijeniti vlastite stavove unatoč neutemeljenim i kontradiktornim argumentima (Kingham i Gordon, 2004).
Ovakva vrsta ljubomore moguća je zbog iskrivljenog shvaćanja osobe da “posjeduje” svog ljubavnog partnera/icu, odnosno da ima pravo na kontroliranje i odlučivanje partnera te smatra kako je takav odnos preduvjet za očuvanje ljubavnog odnosa (Kingham i Gordon, 2004).
Patološka ljubomora proizlazi iz dubokog osjećaja nesigurnosti osobe, osjećaja manjka ljubavi zbog čega se javlja anksiozna potreba za kontrolom i sigurnošću (Kingham i Gordon, 2004). Vrlo često je ovakav tip ljubomore povezan s alkoholizmom i korištenjem supstanci, poremećajima ličnosti, depresijom i manijom te ostalim poremećajima ponašanja (Kingham i Gordon, 2004).
Seksualna ljubomora
Seksualna ljubomora je vrsta ljubomore koja se temelji na sumnji u partnerovu fizičku, odnosno seksualnu nevjeru (Szentmartoni, 1982). Kod ove vrste ljubomore postoji i rodna predispozicija.
Muškarci imaju veću tendenciju prema ovakvoj vrsti ljubomore za razliku od žena, a razlog tome je taj što muškarci pridaju više pažnje seksualnim aspektima ljubavnih odnosa za razliku od žena koje se više fokusiraju na kvalitetu i trajnost ljubavnog odnosa.
Međutim, ne postoje razlike u doživljavanju seksualne ljubomore kod muškaraca i žena. (Szentmartoni, 1982).
Racionalna ljubomora
Racionalna ljubomora vrsta je ljubomore koja je bitno drugačija od ostalih vrsta ljubomore. Kod ovakve vrste ljubomore postoji realna, opravdana, odnosno racionalna sumnja u ljubav i vjernost ljubavnog partnera. Dakle, postoji racionalno opravdana sumnja da je neka treća osoba ozbiljna prijetnja ljubavnom odnosu.
Ono što je karakteristično za ovakvu vrstu ljubomore jest da ona ne podliježe neprimjerenom ponašanju ljubomorne osobe u ljubavnom odnosu, već izaziva ponašanje kojim se pokušava spriječiti gubitak voljene osobe na društveno prihvatljiv način.
Osoba koja je racionalno ljubomorna svoju situaciju doživljava kao frustrirajuću i ugrožavajuću, a ne kao fatalnu i nepodnošljivu zbog čega nije sklona neprimjerenim oblicima ponašanja(Szentmartoni, 1982).
Iracionalna ljubomora
Iracionalna ljubomora je vrsta ljubomore koja je vrlo slična patološkoj vrsti ljubomore. Temelji se na osjećaju straha i bijesa, a vrlo često može rezultirati depresijom (Kingham i Grodon, 2004).
Osoba koja je iracionalno ljubomorna osjeća ljutnju i optužuje partnera/icu pri čemu je upravo partner jedini krivac za osjećaj ljubomore. Iracionalna ljubomora vodi ka iracionalnim oblicima ponašanja za koja ljubomorna osoba okrivljuje upravo ljubavnog partnera.
Iracionalno ljubomorna osoba ponaša se nepovjerljivo prema ljubavnom partneru pri čemu neprestano traži potencijalne dokaze nevjere, a da prethodno ne postoji pravdani razvoj za sumnju (Kingham i Grodon, 2004).
Namjerna ljubomora
Namjerna ljubomora vrsta je ljubomore koja se upotrebljava kod partnera s određenom namjerom. Naime, vrlo često se koristi kao sredstvo protiv partnera ili kako bi se ostvarila neka vlastita korist (Mattingly, Whitson i Mattingly, 2012).
U ovakvoj vrsti ljubomore osoba želi namjerno izazvati osjećaj ljubomore kod ljubavnog partnera zbog čega se koristi obrascima ponašanja koji to mogu i izazvati, a to su okretanje za drugim ženama ili muškarcima pred partnericom odnosno partnerom, naglašavanje i preuveličavanje privlačnosti treće osobe, namjerno i često spominjanje bivših, izraženo i pretjerano flertanje, izlaženje i uspostavljanje kontakta sa osobama suprotnog spola i tome slično (Mattingly, Whitson i Mattingly, 2012).
Podloga ovakvoj vrsti ljubomore je potreba za ostvarenjem različitih želja i potreba poput više pažnje, zajedničkog vremena, izlazaka i tome slično, ali i kako bi se provjerio ljubavni odnos. Međutim, ovakva ljubomora može proizaći iz potrebe za osvetom ako je partner ili partnerica svojim prethodnim ponašanjem narušio odnosno narušila ljubavni odnos (Mattingly, Whitson i Mattingly, 2012).
Ljubomora kao strah
Glavni uzročnik ljubomore je upravo strah. Nakon straha dolazi osjećaj nesigurnosti i ugroženosti. Ljubomora je zapravo strah od gubitka voljene osobe.
Ako ste gradili ljubavni odnos na zdravim temeljima, nemate razloga biti u strahu od gubitka ljubavnog partnera kroz prevaru i sličnim situacijama koje izazivaju osjećaj ljubomore.
Sasvim je “normalno” i “zdravo” da ljubavni partneri osim ljubavnog odnosa imaju i prijateljske i poslovne odnose sa osobama istog i suprotnog spola. Druženja i odnosi sa osobama suprotnog spola ne bi trebali biti prijetnja ljubavnom odnosu koji je izgrađen na zdravim temeljima, a to su ljubav, poštovanje, iskrenost i povjerenje.
Ljubomora kod djece
Ljubomora kao sastavna emocija ljudskih bića prisutna je i kod djece. Osjećaj ljubomore kod djece se razvija s otprilike četrnaest mjeseci, a najintenzivnije se manifestira u dobi od tri i pol godine.
Uzrok pojave ljubomore kod djece je manjak pažnje roditelja prema djetetu. Ljubomora se javlja i kod jedinaca koji ne moraju pažnju roditelja dijeliti s bratom ili sa sestrom. To znači da ljubomora kod djece nije uzrokovana pridavanjem pažnje drugom djetetu, već to što dijete osjeća da mu roditelja ne pridaje dovoljno pažnje.
Kod djece je ljubomora također neugodna emocija kao i odraslima osobama i pod utjecajem te emocije dijete se okreće nepoželjnim oblicima ponašanja. Najčešće se odnosi na iskazivanje ljubomore kroz agresivna ponašanja prema osobi koja je tu ljubomoru i uzrokovala, primjerice prema mlađem bratu ili sestri ili pak drugom ljubavnom partneru.
Također, djeca ljubomoru iskazuju kroz neposlušnost i testiranje granica kako bi na taj način pridobila pažnju roditelja. Još jedan od načina iskazivanja ljubomore je izrazita privrženost upravo prema osobi koja je tu ljubomoru i uzrokovala. Takav oblik ponašanja čest je kod pojave novog člana obitelji pa se onda dijete počinje prema novom članu ponašati izrazito brižno i zaštitnički.
Kod djece je najčešća pojava ljubomore upravo kod dolaska novog člana obitelji. Stoga je vrlo važno pripremiti djecu na novog člana i pokušati im predočiti na koji način će se život tada promijeniti. Kako biste izbjegli pojavu ljubomore u ovakvim situacijama, pokušajte jednaku pažnju pružiti novom o starom članu obitelji.
Ljubomora ili posesivnost (razlike)
Ljubomora se vrlo često veže uz pojam “posesivnost” zbog čega se ova dva pojma vrlo često smatraju sinonimima. Međutim, postoji znatna razlika između ova dva pojma, ali i brojne sličnosti.
Ljubomora kao emocija podrazumijeva i predstavlja osjećaj zabrinutosti da osoba može biti ostavljena zbog postojanja treće osobe pri čemu je povod za ovakve emocije uvijek prisutan u stvarnosti. U skladu s time, kada osoba prestane osjećati strah i zabrinutost jer povoda za ljubomorom više nema, tada osoba i prestaje biti ljubomorna što znači da ljubomora predstavlja prolazno stanje koje je opravdano u stvarnosti.
Za razliku od ljubomore, posesivnost je složenija emocija i oblik ponašanja koji se temelji na osjećaju anksioznosti, odnosno tjeskobe kod osobe koja se osjeća ugroženo i misli da će biti ostavljena, prevarena ili odbačena. Kod posesivnosti osjećaj anksioznosti može biti toliko snažan da može rezultirati paničnim napadajima.
Kod posesivnosti u stvarnosti zapravo nema utemeljenog razloga za sumnju i strah. Međutim, posesivna osoba konstantno traži razloge za sumnju i pokušava pronaći dokaze o partnerovoj nevjeri. Posesivnost može otići i korak dalje, a to je izmišljanje dokaza ili podmetanje istih kako bi opravdala svoje sumnje i ponašanje. Posesivne osobe sklone su paranoidnim obrascima razmišljanja, a upravo posesivnost predstavlja prvi simptom patološke ljubomore.
Uzroci ljubomore
Ljubomora je emocija koja ima svoje uzroke koji mogu biti u drugoj osobi i njihovim obrascima ponašanja, ali vrlo često su uzroci u samoj osobi koja ljubomoru osjeća.
Uzroci u samoj osobi odnose na manjak ili nedostatak samopouzdanja, strah od gubitka, pretjerano razmišljanje što bi se moglo dogoditi, neprijateljski stav i nepovjerenje prema drugim osobama.
Također, ljubomora je emocija kojoj su sklone osobe koje imaju razmaženu i narcističku ličnost, osbe s impulzivnim karakterom i koje su opsjednute s emocionalnim aspektom života.
Simptomi ljubomore
Ljubomora se može kod svakoga manifestirati na drugačiji način i voditi prema različitim oblicima ponašanja. Međutim, postoje određeni simptomi koji su prisutni kod svih ljudi.
Glavni simptomi osjećaja ljubomore:
- strah od gubitka voljene osobe
- ljutnja prema nekoj trećoj osobi koja je potencijalna prijetnja ljubavnoj vezi
- ljutnja prema voljenoj osobi koja ima mogućnost da nas zanemari, prevari i napusti
- ljutnja prema sebi jer se osjećamo slabi i bespomoćno
Manifestacija ljubomore u vezi
Ljubomora se u različitim ljubavnim odnosima može manifestirati na različite načine ovisno o tome o kakvim je karakterima riječ te koji su uzroci ljubomore i o kojoj je vrsti ljubomore riječ.
Međutim, postoje je najčešće manifestacije ljubomore u ljubavnim vezama koje su gotovo uvijek prisutne u ljubomornim ponašanjima. Osoba koja je ljubomorna podliježe sljedećim oblicima ponašanja:
- potreba za provjeravanjem partnera ili partnerice
- zabrana izlazaka
- zabrana druženja za prijateljima ili članovima obitelji
- zabrana kontaktiranja s prijateljima ili članovima obitelji
pokušaj izazivanja grižnje savjesti kod voljene osobe ukoliko bi se ponašala na način koji pokušavamo izbjeći jer izaziva ljubomoru - redovito optuživanje osobe za prijevaru i laži
- prijedlozi za manje izazovno oblačenje i ponašanje (izraženije kod muške ljubomore)
- zabrana društvenih mreža ili zahtijevanje lozinki kako bi se iste mogle provjeravati
- psihičko maltretiranje
- emocionalno ucjenjivanje
- fizička agresija
Liječenje ljubomore kod odraslih
Osjećaj ljubomore pristan je kod djece i kod odraslih osobe. Kao što je već prethodno objašnjeno, postoje različite vrste ljubomore. Međutim, najjednostavnija podjela ljubomore je ona na “zdravu”i “nezdravu” ljubomoru. Upravo ova podjela je odlična smjernica kako biste razlučili je li određeno ljubomorno ponašanje prevršilo svaku mjeru i ima li potrebe za liječenjem ljubomore.
Liječenje ljubomore kod odraslih osoba nije jednostavno, a mnogi se pokušavaju riješiti ovog bezazlenog, a opet problematičnog emocionalnog stanja. Način liječenja ljubomore je kroz psihoterapiju koja se temelji na kognitivno – bihevioralnom pristupu unutar partnerske odnosno bračne psihoterapije.
Ako je riječ o ljubomori kao nekom obliku psihološkog poremećaja, može se liječiti i psihofarmakoterapijom, odnosno lijekovima iako je ovakav pristup bezuspješan i nije dugoročan.
Foto: Monkey Business Images/Shutterstock
