Prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob započinje između desete i dvanaeste godine života, a nazivamo ga pretpubertetom. U tim godinama počinju se izlučivati spolni hormoni koji uzrokuju i vidljive promjene u organizmu djece.
Djevojčicama počinju rasti grudi, ispod pazduha i oko spolnih organa pojave se dlačice te postaju sve sličnije odrasloj ženi . U dječaka, uz promjenu boje glasa i pojavu dlačica na tipičnim mjestima, dolazi povremeno i do ukrućenja spolnog uda. Poneka djeca dobivaju mnogo jači apetit, počinju se jače gojiti i često su zbog toga zabrinuta.
Potrebno je da roditelji umire svoje dijete i da mu objasne što se s njime zbiva kako ga sve te promjene ne bi previše zaokupile. Na kraju puberteta počinje nagliji rast djece u visinu, naglo jača mišićna snaga, a sve to izaziva veliku potrebu za kretanjem.
Brži rast u pubertetu nije jednakomjeran. tj. neki dijelovi tijela brže rastu od drugih, pa su zbog toga i kretnje pubertetlija nezgrapne i nespretne. U nekih se javljaju po licu i leđima bubuljice, kosa se jača i brže masti, pa djecu njihov izgled počinje zabrinjavati. Roditelji su dužni takvu djecu odvesti kožnom liječniku koji će odrediti kako treba njegovati kožu da bubuljice nestanu ili se ublaže.
U psihi djeteta dolazi do vidnih promjena. Obično se pubertetlije upadljivo vladaju, tj. postaju prkosni, neposlušni, tvrdoglavi i agresivni, ili pak odviše povučeni, pretežno šute i brzo mijenjaju raspoloženje. Osnovni razlog tome je taj što oni više ne žele da ih okolina smatra djecom, već odraslijim mladim ljudima, a okolina im stalno daje na znanje da su još djeca. Oni to i jesu, ali osnovna je pogreška u tome da im se to stalno naglašava.
Ako želimo suzbiti nezgodno ponašanje djece u pubertetu, treba im pokazati da ih smatramo punovrijednim i ravnopravnim članovima zajednice, ali samo onda ako se i vladaju kao odrasli, a ne kao prkosna i tvrdoglava djeca. Čest razlog prkosnog i ironičnog ponašanja pubertetlije prema odgajateiju leži u tome što dijete u doba puberteta sve više analizira i kritički promatra postupke odgajatelja i počinje pronalaziti njegove pogreške i slabosti.
Zbog toga odgajatelji moraju paziti kako se pred djetetom vladaju, kako bi izbjegli da ih dijete počne kritizirati i omalovažavati. Mnogi odgajatelji misle da je nezgodno ponašanje pubertetlija potrebno suzbiti strožim odgojem. No svaki pokušaj da se takvo ponašanje suzbije silom ili grubošću, vraća se još većim neposluhom djeteta.
Dijete u pubertetu može psihički trpjeti i zbog toga što je odgajatelj prema njemu suviše hladan, odbojan i nepristupačan, pa dijete ima osjećaj zapostavljenosti, boji se svih promjena koje su nastupile, i sve više gubi pouzdanje u sebe. Mnogi pubescenti, koji osjećaju da ih odgajatelji ne prihvaćaju kako treba, žele svoj revolt pokazati i time što počinju pušiti, piti alkoholna pića, napadno se oblačiti i češljati ili se čak upuštaju u preuranjene i nepromišljene spolne veze, delikvenciju i sl.
ŠKOLA I DJECA U PUBERTETU
U odnosu prema školi opaža se također stanovita promjena, tj. pubertetlije popuštaju u učenju, pokazuju slabiji interes za školu, površni su i nemarni. Nemarnost i neurednost primjećuje se i u zanemarivanju higijenskih navika (nerado se peru, neuredni su u oblačenju i sl.).
Roditelji i odgajatelji moraju znati da su sve te promjene odraz djetetove nestabilnosti i sukoba između njegovih želja i mogućnosti, i između obaveza i sposobnosti. Zato je od presudne važnosti da roditelji budu pripremljeni za odgoj pubescenta. Ako im uspije zadržati autoritet, povjerenje i ljubav djeteta, neće im biti teško da zajedno s djetetom prebrode sve probleme puberteta i da dalje vode u život svoje dijete i onda kad postane odrastao mlad čovjek.
Adolescentu treba prvenstveno pomoći da sa što više razumijevanja prođe to razdoblje. Svakako ga treba uvjeriti da ga volimo i da nam je do njega stalo, premda nismo uvijek zadovoljni njegovim ponašanjem.
Treba se kloniti svakog nasilja i grubosti, te izbjegavati svađe i sukobe. Djetetove pogreške i propuste treba mu mirno i staloženo obrazložiti, čime ćemo mu dati do znanja da odrasli, zreli ljudi rješavaju svoje probleme dogovorom, bez svađe, sile i međusobnog prkošenja. Uz to ga treba i maksimalno hrabriti i davati mu mogućnosti da se bavi onim što ga zanima i veseli, kako bi se uspio što više afirmirati i pokazati svoje sposobnosti.
Foto: Michal Kowalski/Shutterstock