Užitak je promatrati dijete koje otvoreno i iskreno pristupa svojim vršnjacima i odraslima. Dobro odgojeno dijete pita što ne zna; treba li pomoći, ono je zatraži. Naprotiv, ima djece koja su bojažljiva, povučena i zatvorena. Nađu li se u poteškoći, zaplaču. Boje se da bi mogla pasti i udariti se. Opaze li neku poteškoću, bježe od nje. Postaju plašljivci.
Dijete nije naslijedilo ni odvažnost ni plahost. Odvažno je dijete pravilnim postupcima roditelja prihvatilo životna iskustva s razumijevanjem, razvilo je svoje samopouzdanje i dinamičnost. Plaho je dijete pogrešnim postupcima roditelja postalo nesigurno, jer nikada nije imalo prilike da pokaže svoju inicijativu i samostalnost.
Odvažnost i odlučnost u djeteta treba podržavati, ali ne dopustiti da to prijeđe u divlju agresivnost koja ne poštuje druge.
Bojažljivom djetetu treba opet omogućiti što više samostalnosti i davati mu priliku da samo odlučuje i rješava svoje životne zadatke i odnose.
Foto: Natalija Brenca/Shutterstock