Popričate li malo s nekim strancem koji se zatekao u našoj državi i koji pokušava naučiti par naših riječi, saznat ćete kako hrvatski jezik nije nimalo lagan za naučiti. Naravno pritom mislimo na gramatiku koja nam je svima zadavala glavobolje dok smo je savladavali u školi.
Velik dio vas zasigurno se sjeća kako je to izgledalo kada smo se po prvi puta susreli sa pojmovima kao što je imenica, glagol, padež. Tada nam se činilo kao određena vrsta apstrakcije no danas vidimo da se bez toga nebi mogli izražavati na pravilan način.
Da se nadovežemo na rečenicu s početka teksta, veliki dio stranaca tvrdi kako je naš jezik težak, ali to ćete uglavnom čuti od onih koji u svom jeziku možda imaju dva padeža kao što je slučaj kod Engleza koji imaju svega tri padeža.
Ako pitate Finca vjerujemo kako bi njgeov odgovor bio drugačiji budući da oni u svom jeziku imaju 15 padeža. U našem ih jeziku ima sedam i sastavni su dio govora, a da ne pričamo o raznim pisanim oblicima komunikacije.
Što su padeži? Radi se o pojmovima koji predstavljaju osnovu komunikacije. Predstavlja morfološku kategoriju kojima se izriče ono što riječ znači u sladu sa samim sadržajem rečenice. Dakle prema njemu se ravna smisao cjelokupne izjave.
Naime ako upotrijebimo krivi padež, gubi se cijeli smisao onog što smo mislili kazati, dakle ako želimo pravilno govoriti moramo pripaziti da nam sadržaj izrečenog bude u duhu hrvatskog jezika. Trebamo pripaziti kada ćemo upotrijebiti nominativ, a kada recimo akuzativ.
Postoji sedam padeža, a to su nominativ (tko? što?), akuzativ (koga? što?), genitiv (koga? čega?), dativ (komu? čemu?), lokativ (u komu? u čemu?), vokativ (oj! ej!), instrumental (s kim? s čim?). Razlikujemo nezavisne padeže gdje možemo ubrojiti nominativ i vokativ te zavisne gdje ubrajamo genitiv, akuzativ, dativ, lokativ i instrumental.
Autor: S.Š. Foto: Photoxpress