Jedan od poznatijih vodenih sportova u Hrvatskoj, ali i u svijetu jest rafting. U prvobitnom obliku označavao je prijevoz putnika rijekom koristeći se splavovima, kasnije se polako razvijao u splavarenje, a tek nakon mnogo godina javio se sam naziv i obilježje raftinga. On predstavlja sport na brzacima, najčešće riječnim.
Skupina ljudi, točan broj može varirati, spušta se po riječnim brzacima gumenim čamcem. Broj natjecatelja u jednom čamcu iznosi četiri do deset. Gumeni čamac napravljen je od izdržljivog materijala kako ne bi došlo do ispuhivanja i moguće opasnosti za sudionike. Njegova duljina najčešće je pet metara.
Iako sam rafting pripada skupini ekstremnih i opasnih sportova, danas se još uvijek najviše smatra zabavnom rekreacijom. Spuštanje je brzo i uzburkano što podiže veliki adrenalin, a to bi zasigurno potvrdili svi oni koju su se barem jednom okušali u ovom avanturističkom sportu.
Svaki natjecatelj obavezno mora imati svoj veslački štap kojim pomaže u usmjeravanju samog čamca. Osim štapa, oprema obuhvaća zaštitni prsluk koji je važan ako dođe do prevrtanja čamca. U protivnom, veslač se može utopiti. U brzim rijekama često može biti virova, koji znaju biti kobni ukoliko veslač nije zaštićen. Također je važno da svatko ima zaštitnu kacigu. Naime, ukoliko dođe do pada u rijeku, postoji velika mogućnost udaranja glavom u kamenje.
Rafting se dijeli u šest skupina, odnosno razina natjecanja. Prva razina je najslabija i najjednostavnija, plovi se mirnim tokom rijeke. Kako se razine povećavaju, tako se povećava i zahtjevnost same utrke. Na posljednjoj razini brzaci su najjači, a čamac najnestabilniji.
U Hrvatskoj, najveći broj staza odnosi se na staze trećeg stupnja, gdje je tok rijeke umjeren, s ponekim vodopadom i adrenalinskom injekcijom, ali bez opasnosti po život. Najpoznatija mjesta za rafting nalaze se u Gorskom kotaru (Kupa) i Dalmaciji (Cetina), ali moguće ih je pronaći i u sjevernom dijelu Hrvatske.
D.Š. Foto: Pixabay