Rezidba vinove loze se smatra početkom vinogradarskih radova gdje se ili održava već formirani (stari) čokot ili se formira rast mladog. Vinova loza, loza, čokot, trs, vinoloza ili vinski trs najrasprostranjeniji su nazivi u Hrvatskoj za biljku koju vole i stari i mladi.
U Hrvatskoj je poznato oko 130 autohtonih sorti vinove loze gdje su Dingač i Postup naša prva vina zaštićena geografskim porijeklom, a koriste se iz iste sorte crnog vina. Najstariji zapisi na današnjem području Republike Hrvatske datiraju od prije 2500 godina na južnodalmatinskim otocima Korčuli, Visu i Hvaru, još iz doba drevnih grčkih doseljenika.
Najstarijom se lozom na svijetu može pohvaliti i sama Hrvatska, točnije grad Split, gdje se u Rubića dvoru podno Marjana, u vlasništvu Ivice Rubića, uzgaja modra kavčina, koja je 2004. službeno upisana u Guinnessovu knjigu rekorda. Starost joj se procjenjuje na više od 440 godina. Dobio ju je iz Slovenije, točnije iz Maribora, gdje je poznatija kao stara trta i gdje krasi muzej “Hiša stare trte”. Svake se godine prilikom obrezivanja održava tradicionalna manifestacija, a reznice se uručuju predstavnicima različitih gradova. Od 50 poklonjenih reznica samo ih je 18 završilo izvan matične zemlje.
Najčešće dobivena vina su ona fermentiranog grožđa, zatim žitarica i različitog vrsta voća.
Najraširenija podjela vina je prema boji i to na:
- bijelo
- ružičasto (roze)
- crveno (crno) vino
Vrste rezidbe vinove loze
Jedna od, ako i ne najbitnija stvar u vinogradu, je odstranjivanje starog da bi napravili put novom i plodonosnom. Rezidba vinograda i optrgavanje zaporaka kasnije, svakako je među prvima.
Rezidba je određena brojem rodnih pupova, a ovisno o sorti, podneblju i svojstvu tla, rezidbu dijelimo na:
- kratku
- mješovitu
- dugu
Ljudi koji se bave uzgojem koza možda su najbolje upoznati s dodatnom prednošću obrezivanja loze. U ovom poslu nema previše umjetničke slobode, pogotovo ako želimo kvalitetniji prirod kojem je potrebno više sunca i manje gužve na samom trsu (lišće, bobice).
Bujnije trsove trebamo opteretiti više, dok nam oni slabijeg kapaciteta mogu bez grižnje savjesti poslužiti za lijepo oblikovanu sjenicu. Kad ne bi obraćali pažnju na ovo dobili bi velik broj nedovoljno razvijenih pupova koji bi iz trsa crpili hranu i energiju. Rez na trsovima koji mogu podnijeti veći prinos je duži, dok je na onim drugim – oštriji.
Osim na kvalitetu tla, na broj pupova i na rodnost utječe i sorta, čemu isto moramo posvetiti pažnju pri rezidbi.
Sam čokot najveću rodnost dostiže između 7. i 15.godine, nakon čega mu rodnost opada. U tom vremenu rezidba treba biti umjerenija i samo prihranjivanje izbalansirano hranjivim tvarima.
Ovisno o tome želimo li kvalitetu ili količinu, rezidbu ćemo obaviti tako da smanjimo tj. povećamo urod i tako omogućimo veću tj. nižu količinu sladora. Najkvalitetnija se vina rade od grožđa gdje je urod po trsu od 0,90 do 1,20 kilograma.
Kada provesti orezivanje vinove loze
Svjedoci smo drastične promjene vremena, ali najčešće i najidealnije vrijeme početka radova je rano proljeće, jer se time izbjegavaju mraz i smrzavice.
Ranom rezidbom (nakon 5. prosinca) riskiramo smrzavanje pupova (pa se ostavlja pokoji pup više) dok prekasna rezidba (poslije 1. travnja) pojačava “suzenje”, a time i gubitak hranjivih tvari. Odaberemo li prvu ili drugu, za posljedicu ćemo imati kasno pupanje i dozrijevanje grožđa.
Po rodnosti pupa na rozgvi (jednogodišnja mladica) postoje 3 područja – najdonji su slabije rodni, u sredini su najrodniji, dok su pri vrhu ponovno slabijeg prinosa. Pupovi koji se nalaze ispod kore najčešće služe za poboljšanje kvalitete izgleda ili za pomlađivanje samog trsa.
Ovisno o tome kakvu kvalitetu vina želimo, treba imati na umu da zimski pupovi podnose temperature od minus 13 do minus 15°C, jednogodišnja rozgva od minus 18 do minus 20°C, staro drvo do minus 25°C.
Alat za rezidbu vinove loze
Škare i pile se svakako ističu po praktičnosti. No, prije nego li pristupimo rezidbi, tj. bilo kakvoj upotrebi alata svakako bi ga trebalo dezinficirati od eventualnih bolesti vinove loze s kojima su mogle ili su došle u kontakt. Naši bi stari svakako preporučili rakiju, gdje vrijedi pravilo – jedna čašica za dezinfekciju, druga za dušu. Ovisno kako baratate s navedenim dezinficijensom, ne treba pretjerivati s istim jer bi vam vinograd u protivnome mogao izgledati kao da su ga posjetili Pat i Mat iz A je to.
Rezovi trebaju biti oštri, bliže deblu, bez cik cak pokreta, premazani odgovarajućim sredstvom najkasnije 72 sata nakon rezanja. Reže se na suprotnu stranu od pupa kako sokovi u suzenju ne bi močili novonastali pup. Ne treba pretjerivati s količinom ostavljenih pupova (24 do 28 po trsu, ovisno o raspoređenosti) i prema gore usmjeriti najgore lucnjeve, dobre u stranu, a najbolje prema dolje. Ne ostavljati izbočenja na trsu, tzv. čepove.
Zaštita vinove loze od bolesti i štetnika
Nakon rezidbe na red dolazi odstranjivanje stare kore ispod koje se skrivaju razni nametnici ili eventualne bolesti. Bilo da to radimo žičanom četkom ili rukavicama trebamo paziti da ne oštetimo sam trs.
Zatim slijedi samo vezanje trsa kako bi se formirao smjer rasta, nakon čega slijedi prskanje vinograda. Preporučena su 2 zimska prskanja – prvo u fazi mirovanja loze, prvenstveno zbog zaštite od crne pjegavosti, a drugo kada pupovi nabubre (tzv. “mišje uši”) zbog zaštite od grinja.
Druga rezidba vinove loze
Uklanjanje svega što je višak. Najčešće se odvija početkom svibnja. Najistaknutiji kandidat za uklanjanje je zaporak, koji raste iz same peteljke lista jednogodišnje mladice i doprinosi stvaranju šećera. U nekim ga je sortama potrebno odstraniti, a u nekima ne. No svakako doprinosi povećanoj količini lišća na biljci, te onemogućuje doticaj grozda sa svjetlošću, raširenosti bolesti i drugom.
Koje god vrijeme odabrali za rezidbu, list vinove loze kao i sama loza, mogu nam poslužiti kao izvrsna dopuna jelima, naročito ražnjićima ili nadaleko poznatoj i preukusnoj sarmi.
Autor: V.K., Foto: klickblick/Pixabay