Iako je perad dosta otporna na razne bolesti, ipak postoji nekoliko zaraza koje se vrlo brzo šire i mogu upropastiti čitava jata. Budući da je perad mala, teško ju je liječiti, pa je potrebno poduzimati sve potrebne mjere da do bolesti ne dođe. Naročito su osjetljive kokoši.
Bolest se sprečava preventivnim cijepljenjima koja moramo provoditi u točno vrijeme, a propisuju ih stručnjaci veterinarske stanice. Jedan propust u tome može dovesti u pitanje sav uloženi trud. Naročito obolijevaju ona grla koja su iscrpljena lošom ishranom, držanjem u lošim uvjetima ili grla koja napadnu vanjski i unutarnji paraziti. Bolest prenose ptice, životinje i ljudi, stoga ne dopustimo pticama da dolaze na hranilišta. Prije ulaska u peradnjak dobro očistimo noge i ne dopustimo da ljudi iz drugih domaćinstava ili djeca ulaze u njega. Ova je mjera naročito važna ako se u selu pojavi bolest, a u nas se još nije pojavila. U tom slučaju zatvorimo perad u peradnjak i ne puštajmo je da izlazi.
Peradnjake držimo čisto i zračno, jer tako pomažemo otpornost peradi. Više puta krečimo zidove i ne štedimo raskužna i antiparazitska sredstva. Tih sredstava ima mnogo i držimo se uputa veterinara, jer neka sredstva u većoj koncentraciji mogu biti opasna za perad, naročito za piliće.
Ako se pojavi bolest: pozovimo veterinara da utvrdi o kojoj se bolesti radi i da spriječi oboljenja zdravih grla; Odmah treba iznijeti stelju i spaliti je, a peradnjak dobro raskužiti; Uginula grla treba spaliti ili duboko zakopati ; Od veterinara treba tražiti detaljne upute i njih se pomno pridržavati.
PASMINE KOKOŠI možemo podijeliti u tri važne skupine :
NESILICE
One su lagane, težina im iznosi 2-2,5 kg žive vage, vrlo dobro nose (u prosjeku oko 200 jaja u proizvodnoj godini).
KOMBINIRANE PASMINE
Težina im se kreće 3-3 ,5 kg žive vage, i one dobro nose (oko 150-180 jaja po koki u proizvodnoj godini), te rado sjede na jajima i vode piliće. Kokoši ove grupe najpodesnije su za male uzgoje, za podmirenje vlastitih potreba, jer daju i dovoljno jaja i dovoljno dobrog mesa, a ne traže velikog prostora za kretanje.
TOVNE PASMINE
Težina, 3,5-4,5 kg žive vage, proizvodnja jaja niska (50- 100 jaja u godini dana proizvodnje). Osnovna im je osobina proizvodnja dobrog mesa.
NESILICE
U tu skupinu ide nekoliko značajnih pasmina, a to su : leghorn, talijanska jarebičasta kokoš i naša domaća štajerska kokoš. Sve su te pasmine podrijetlom iz Sredozemlja.
LEGHORN je posve bijela kokoš s velikom uspravnom jednostavno nazubljenom krestom. Boja nogu i kljuna je žuta. Noge su gole. Rep je u koke lepezast. Pijetao ima u repu nekoliko velikih srpastih pera. Kokoš ne sjedi na jajima, ali nosi vrlo mnogo jaja (200 i više). Za reprodukciju je potreban ili inkubator ili druge kokoši za izvod pilića. Leti vrlo dobro, pa treba podizati visoke ograde ako želimo sačuvati povrtnjak od štete. Meso joj nije baš osobito. Tipična je nesilica.
TALIJANSKA JAREBIČASTA KOKOŠ
Ova je pasmina vrlo slična leghornu, samo se razlikuje po boji. Boja je ove pasmine tzv. divlja boja, vrlo slična boji divlje kokoši i boji naše domaće živičarke. Pijetao se po boji razlikuje od kokoši. Temeljna mu je boja crna, tako da su mu crna prsa, trbuh, krilna pera i rep. U repu naročito velika srpasta pera daju metalni odsjev. Noge i kljun žute su boje. Nosi kao i leghorn (200 i više jaja), a jaja su bijele ljuske. Uzgaja se za proizvodnju jaja, dok joj pilići nisu za tov.
KOMBINIRANE PASMINE
U ovu grupu kokoši idu pasmine koje daju i dovoljno mesa i dosta jaja. Pilići se mogu odlično utoviti jer brzo rastu, dobro iskorišćuju hranu, a meso im je dobre kvalitete. U tu grupu ide najviše poznatih pasmina kokoši.
PLYMOUTH ROCK
Nosi oko 180 jaja na godinu normalne težine. Ljuska im je tamne boje. Težina kokoši je oko 3 kg a pijetla 3,5-4 kg. Pilići su, kad se izvale, posve crni s bijelim pjegicama na tjemenu. Rastu brzo i za 2 mjeseca, ako se intenzivno hrane, postignu težinu od 900 do 1200 g.
RHODE ISLAND
Jaja imaju tamnu ljusku, normalne težine. Pilići dobro rastu, te postignu za 2 mjeseca u intenzivnu tovu brojlersku težinu. Ne drži se mnogo za tov pilića jer je koža slabo pigmentirana, pa se kroz nju vidi krv i zaklano je pile plavkasto, te nema privlačan izgled. Težina je kokoši oko 3 kg, a pijetla 3 ,5-4 kg.
NEW HAMPSHIRE
Nosi oko 180-200 jaja koja imaju normalnu težinu i tamnu ljusku. Pilići brzo rastu i postignu u brojlerskoj proizvodnji za dva mjeseca težinu od 900 do 1200 g. Utovljeni su pilići žuto pigmentirani. U brojlerskoj proizvodnji u početku su se uzimali samo pilići te pasmine. Težina odraslih kokoši iznosi oko 3 kg, a pijetlova oko 3 ,5-4 kg. U pasmine treće grupe (tovne pasmine) iqu uglavnom pasmine kokoši koje su u nas najraširenije. Za sitnog proizvođača važnije su, svakako, kokoši kombiniranih svojstava. Danas pasmina više ne predstavlja značajan faktor u peradarstvu. Važno je da kokoš dobro i što jeftinije proizvodi.
GDJE TREBA DRŽATI KOKOŠI?
Držati kokoši u stalnim ograđenim ispustima nekad je bio ideal u peradarstvu. Taj se način danas sve više ostavlja zbog zaraze tih ispusta raznim endoparazitima koji izazivaju smanjenje proizvodnje i ugibanje kokoši, tako da mala ušteda u ishrani ne može nadoknaditi gubitke. Držanje u zatvorenu prostoru traži više ljudskog rada, što je svakako nepovoljnije od držanja na slobodnom prostoru.
NEKOLIKO PRAVILA ZA DRŽANJE NESILICA
Da bismo imali uspjeha u držanju nesilica, moramo se držati nekoliko pravila. Kokoš nese u prvoj godini života najviše jaja. U drugoj godini proizvodnja pada za 15 do 25 % . Prema tome, kokoši treba držati jednu godinu ili najviše dvije godine, a zatim ih zamijeniti novima. Ako se zbog bilo kojeg razloga odlučimo da nesilice držimo dvije godine, onda je najbolje da svake godine zamijenimo pola jata. Na taj ćemo način održati ravnomjernu proizvodnju iz godine u godinu. a bit će potrebno da svake godine uzgojimo manji broj pilića, čime ćemo uštedjeti dosta brige za male piliće. Da bismo kokoši lako raspoznali, označujemo ih svake godine prstenima od plastike različite boje.
KAKO TREBA KOKOŠI HRANITI?
Nadalje, kokoši treba pravilno i dobro hraniti. Preobilna ishrana ne valja jer se kokoši udebljaju i proizvodnja pada. Isto tako ne valja ako kokoši dobivaju premalo hrane, jer će proizvodnja i tada pasti, pa ćemo na jajima više izgubiti nego što ćemo dobiti uštedom u hrani. Važan je dobar i za kokoši udoban kokošinjac, naročito radi proizvodnje zimi, jer su jaja u zimskim mjesecima najskuplja. U kokošinjcima mora biti dovoljno svjetla i čistog zraka. Gdje postoji električno svjetlo, jedna žarulja od 40 W nekoliko sati uveče i ujutro u zimskim mjesecima neće predstavljati takav trošak da to ne bi podmirila veća proizvodnja jaja.
Za dobru i neprekidnu proizvodnju važno je zdravlje kokoši, a to se postiže održavanjem čistoće u peradnjaku i redovitim cijepljenjem nesilica protiv zaraznih bolesti, koje se u kokoši redovno javljaju (difterija i kuga kokoši).
Foto: Nagy-Bagoly Arpad/Shutterstock