Držati u kući kornjaču vrlo je jednostavno. U prirodi živi u južnim, suhim krajevima naše domovine, gdje nema oštrih zima. Ne smijemo je zamijeniti s močvarnom kornjačom, koja živi u močvari, odnosno vodi, a na kopno izlazi samo kako bi snijela jajašca, te da se sunča. Živi u svim dijelovima naše domovine koji ne oskudijevaju vodom. Zbog toga je možemo držati jedino u kombiniranom terariju s akvarijem; sve to činimo u prvom redu za neke egzotične tropske vrste.
Kornjača je od rođenja, odnosno valjenja iz jajašca, sposobna za samostalan život. Hrani se uglavnom mesnatom i biljnom hranom, a poslastica su joj izmetine. Vodu nikad ne pije. Dovoljna joj je ona što je dobiva povrćem. Da bismo joj u kući odredili prostor, ne treba posebnih priprema. Možemo je držati u dobro ograđenom vrtu ili pak u povećoj kutiji u stanu. Dakako, u tom slučaju moramo kutiju svakodnevno čistiti, otklanjajući izmetine i ostatke hrane.
Držimo li kornjaču u vrtu, moramo se pomiriti s time da će nam izgaziti i uništiti lišće cvijeća a pogotovo mladog povrća. U jesen će se negdje zakopati i spavati zimski san sve do proljeća, dok bolje ne ugrije sunce. U krajevima gdje su zime oštre i gdje se zemlja natopi vodom, kornjača uopće ne izlazi iz zemlje već u njoj ugiba. Budući da je kornjača hladnokrvna životinja, u hladno godišnje doba njezina se temperatura toliko snizi da postaje potpuno nepokretna i dakako zbog toga se brže smrzne.
Dob kornjače možemo lako odrediti pomoću prstenova, odnosno godova (godišnjih prstenova) na rožnatim pločicama njezina oklopa koje su rezultat neprestanog rasta, od rođenja do smrti. Što je kornjača starija, to je njezin rast sporiji , ali uz potrebnu njegu, može živjeti i 100 godina i doseći težinu od 5 kg. Držimo li kornjaču u kući, moramo joj omogućiti svakodnevnu “šetnju” po kuhinji ili sobi. Za njezin smještaj u kući dovoljan je sanduk s dnom kome su dimenzije 50 x 100 cm a visina 30 cm.
PREHRANA
U toplo, ljetno doba, dakle u razdoblju od ožujka do listopada, nastojmo je svakog dana hraniti svježom hranom: salatom, radičem, rajčicom, breskvama, marelicama, šljivama i ribizom, redom kako dozrijevaju. Sve nabrojeno voće i povrće potrebno je raspoloviti, kako bi ga kornjača mogla svojim čeljustima lakšetrgati. Neke kornjače od vremena do vremena jedu sirovo sjeckano meso. Ipak, osnovna im hrana mora biti salata ili neko slično lišće. Nije nam do sada znan primjer kornjače koja bi jela kelj ili zelje.
U vrijeme zimskih mjeseci kornjaču valja držati u hladnoj sobi ili podrumu gdje se ne smrzava, no gdje je temperatura niža od 15° C. Kornjača spada među životinje koje spavaju zimski san i on kod kornjače traje barem 3 mjeseca. Ljeti, u vrućim danima, ne trebamo biti u brizi ako nam kornjača ništa ne jede i 14 dana, naročito ako je starija od 2 godine. Za zimovanje kutiju kornjače oblažemo mahovinom kojom se ona i pokriva.
Foto: maciekish/Flickr