Divlji su se psi pripitomili vjerojatno u srednjem kamenom doba, približno 7000 godina prije naše ere. Nema sumnje da se životinja s tako dugotrajnom povijesnom prošlošću, pomoću divljeg križanja i svjesnog čovjekova izbora njezina rasploda, snažno udaljila od svog prvobitnog lika.
Pas nije samo najstarija već i najbrojnija i najčešća domaća životinja. Tko odluči kupiti psa, dobro će učiniti uzme li mladunče, jer će ga moći lakše i bolje uzgojiti negoli stariju životinju.
LEŽAJ I NASTAMBE
Blagodat je ako čovjek koji ima psa posjeduje barem maleni vrt gdje može smjestiti kućicu za psa, zaštićenu od hladnoće i jake vrućine. Ležaj u njoj mora biti takav da se na njemu pas može potpuno ispružiti. Ima li pas svoj prostor u stanu, bit će mu kao ležaj dovoljan sandučić ili košara napunjena slamom. Od vremena do vremena slamu mijenjamo, a prekrivamo je pokrivačem ili vrećom. Bez obzira koliko volimo svoga psa, ne smijemo mu dopustiti, naročito ako je velik ili pak lovački pas, da leži na naslonjačima ili na krevetu. Najpogodnije mjesto za njega je predsoblje.
ŠETNJA
Pas ima potrebu za kretanjem. Zbog toga ga, ako živi u gradu, moramo češće voditi u prirodu. Osim toga, potrebna mu je dva puta na dan šetnja od po jedan sat da bi se za to vrijeme mogao iščistiti. U gradu moramo psa uvijek voditi na uzici da ne dospije pod auto ili koje drugo vozilo, a i zbog toga da ne nasrće na prolaznike na pločniku te da se ne sukobljava s drugim psima. Rasnim psima s rodoslovljem (pedigreom) dopuštena je vožnja tramvajem, vlakom i avionom.
PREHRANA
Mladunče valja hraniti obilnije od odraslog psa. Maleno pseto mora dobivati mlijeko s dodatnim vitaminima ili riblje ulje. Dok je još sasvim mlado, moramo ga navikavati na redovite obroke i čistoću. Odraslog psa hranimo dva puta na dan, uvijek u isto vrijeme. Bez obzira na to koliko nas pas čeznutljivo gledao, moramo se toga strogo pridržavati i biti svjesni da neurednom i prekomjernom ishranom štetimo psu. Nema ništa nezgodnije nego da za vrijeme svog ručka neprestano bacamo psu na pod hranu. Štene, a i odrastao pas, moraju uvijek imati na određenom mjestu čiste vode. Iako je pas po prirodi mesožder, uz čovjeka se navikao na raznovrsnu hranu. Jede rižu, tijesto, žgance, povrće i ostalo, dakako sve to umjereno zamašćeno i bez mirodija (papra itd) , pomiješano s mesom ili kuhanim iznutricama.
DRESURA
Mladunče moramo najprije naučiti da ne vrši nuždu u stanu. Ako to učini, za kaznu mu gurnemo njuškicu u izmet i kažemo “fuj”. Ostalu dresuru najbolje je povjeriti stručnjaku, a ako se ipak odlučimo da psa dresiramo sami, moramo znati da vježbe ne smiju biti polovično obavljene već nebrojeno puta ponavljane s mnogo strpljenja, kako bi pojedinačni zadaci prešli psu u “krv”. Pohvalivši ga na taj način što ga pomilujemo i darujemo zalogajem, postići ćemo to da će pas razumjeti što od njega želimo, a što nikad ne bismo uspjeli udarcima i grubošću. Važno je da pas zna zbog čega ga kudimo ili kažnjavamo i zbog toga mora ukor ili kazna doći odmah nakon učinjene greške.
NJEGA
Svake jeseni i svakog proljeća pas se linja pa mu moramo dlaku njegovati češljanjem, šišanjem i povremenim kupanjem. Psa ne smijemo kupati prečesto, a peremo ga laganim sapunom, jer mu je koža vrlo nježna. Nakon kupanja moramo ga dobro osušiti. Ako pas ima buhe ili neku drugu gamad, treba ga naprašiti buhačom, nikako diditijem.
BOLESTI
Ako pas postane pospan, utučen, ako ne jede, a njegova dlaka izgubi sjaj, to je znak da je bolestan i moramo ga odvesti veterinaru. Ako bolest nije opasna, pas će se sam izliječiti, žvačući ljekovitu travu koju pronalazi na travnjacima. Pomoću nje normalizirat će probavu i očistiti crijeva. Vrlo opasno oboljenje je bjesnoća.
Foto: The Moonstone Archive/Flickr