Pure su vrlo otporne domaće ptice te im, kad su odrasle, vremenske nepogode tako reći ne škode. S druge strane, purići su veoma osjetljivi, mnogo osjetljivij i od svih ostalih vrsta udomaćenih ptica.
Svaka nepažnja u mladim danima može izazvati ugibanje. Dovoljno je da male purice pustimo u rosnu travu ili da ih napolju uhvati nepogoda i kiša pa da ih velik broj ugine. Ta osjetljivost traje do tzv. “bobičanja” ili “brinjanja”, koje obično dolazi kad je purićima oko 8 tjedana. Tada purići izgube na glavi pahuljicu i dobiju za pure karakteristične crvene, bijele i plave bobice od kože. Otad su kasnije pure vrlo otporne i mogu se puštati na pašu bez ikakve brige ako naiđe nepogoda s kišom.
GDJE DRŽIMO PURE
Pura je vrlo pogodna ptica za držanje na slobodnu prostoru. Naročito joj odgovaraju pašnjaci i livade. Tu marljivo traži i vrlo spretno lovi razne kukce, naroč.ito skakavce. Travom se manje hrani, a više sjemenjem još u nezrelom stanju. Gdje postoje takvi uvjeti, pure su vrlo rentabilne, jer ih uz povoljnu pašu treba veoma malo prihranjivati zrnjem. S obzirom na osjetljivost malih purića do dobi od 2 mjeseca, danas se sve više drže purići do te dobi pod umjetnim uvjetima u zatvorenu prostoru, uz primjeru prirodnih ili umjetnih kvočaka, a na pašu se puštaju već “izbrijani”, purići s kojima do stavljanja u tov nemamo mnogo brige.
POTROŠNJA PURA
S obzirom na kvalitetu mesa i naročito razvijen prsni mišić, koji predstavlja delikatesu, pura postaj e sve traženija roba na tržištu, pa se u posljednje vrijeme organizira brojlerska proizvodnja pura. Mogućnost za to postoji jer, iako pura pojedinačno snese ralativno mali broj jaja, nesenje se protegne na 6-8 mjeseci u godini, pa ako se jaja skupljaju u tom vremenu, imamo stalno jaja za nasada, prema tome, i utovljenih purića za tržište.
KADA PURA POČINJE NESTI JAJA?
Pure počinju nesti relativno kasno u proljeće, što je s jedne strane dobro radi odgoja purića pod prirodnim kvočkama, dok je s druge strane nepovoljno jer se skraćuje vremenski period nesenja. Osvjetljavanje peradnjaka utječe na raniji početak nesenja, pa se to u modernim uzgojima danas mnogo primjenjuje.
UZGOJ PURIĆA
Purja jaja možemo nasaditi pod puru, kokoš ili u inkubator. U inkubatoru se purja jaja vale vrlo dobro i ne postoje veće razlike u postupku od kokošjih jaja. Purići se vale nakon 28-30 dana. Postupak u odgoju purića isti je kao i s pilićima. Mogu ih voditi kvočke, a mogu se držati pod umjetnim kvočkama. Zbog osjetljivosti malih purića danas se sve više primjenjuje držanje pod umjetnim kvočkama, do starosti purića od 2 mjeseca. Zatim se puštaju na pašu do tova.
Purići su nešto osjetljiviji prema toplini, pa je laganije smanjujemo, na što nas upućuje ponašanje samih purića. Purići se bez kvočke nešto teže nauče na uzimanje hrane. Odlično vide boju i radoznali su, pa se hrani dodaju drobljena zrna crvenog kukuruza i sl. Kljucanjem tih crvenih zrnaca nauče se brzo na uzimanje hrane. Isti je slučaj s vodom koju ne vide. Dobro je na rub pojilice prstom staviti kapi vode, koje će odmah uzimati, i tako se naučiti da piju.
KAKO SE TOVE PURE?
Pure se tove na dva načina: ranim ili tzv. brojlerskim tovom i kasnim tovom. Rani tov počinje odmah nakon valjenj a i traje oko 3 mjeseca. U toj starosti purići dostignu težinu od oko 3,5 kg. To su odlični pečenci sa dosta kvalitetnog i sočnog bijelog mesa. Za 1 kg prirasta purići troše u ovakvu tovu oko 3 kg dobre smjese. Tove se na isti način kao i pilići, s time da se nabavljaju specijalne smjese za puriće, jer se njima postižu mnogo bolji rezultati nego običnom smjesom za brojlere. Naime, smjesa za puriće mora u sebi sadržavati veću količinu bjelančevina, naročito onih životinjskog podrijetla.
Foto: Everett Collection /Shutterstock