Tjelesna temperatura je promjenjiva i ovisi o raznim čimbenicima. Ono što je nekome normalna temperatura, za drugog je povišena. Ipak, postoji okvir unutar kojeg bi se tjelesna temperatura trebala kretati. Mnogi ljudi su neodlučni kada je u pitanju odlazak k liječniku zbog povišene temperature.
No, kako bi saznali u kojim trenucima se javiti liječniku, morate znati da povišena temperatura nije bolest, nego simptom čiju pojavu treba pratiti i držati pod kontrolom te se u skladu s tim i po potrebi javiti liječniku.
Simptomi povišene tjelesne temperature
Povišenu tjelesnu temperaturu je lako prepoznati. Katkad sumnjamo na vrućicu, čak i kada ona nije prisutna. Točnu tjelesnu temperaturu možemo izmjeriti samo toplomjerom, a znakovi da bismo to trebali učiniti su sljedeći:
- osjećaj slabosti
- glavobolja
- pojačano znojenje
- treskavica
- vrućina u cijelom tijelu, izuzev ruku i stopala
- pojačan osjećaj gladi ili gubitak apetita
Simptomi poput glavobolje, pojačanog znojenja, vrućine i gubitka apetita se mogu pojaviti kod vrlo visokih temperatura zraka tijekom ljeta. Temperatura tijela tada može biti neznatno povišena, ali vjerojatno neće prelaziti 36,9°C.
Načini mjerenja temperature
Postoje tri načina mjerenja tjelesne temperature, a to su:
- polaganje toplomjera u potpazušnu jamu
- oralni
- rektalni
Prvi i najčešći način je polaganje toplomjera u suhu potpazušnu jamu. Ruku je potrebno saviti u laktu i dlan nasloniti na suprotno rame. Mjerenje temperature traje deset minuta. Optimalna tjelesna temperatura tada iznosi između 36°C i 37°C.
Drugi način mjerenja temperature je oralni. Toplomjer kojeg ste unaprijed dezinficirali stavite ispod jezika i pridržavajte usnama. Najbolje je ne konzumirati hranu i piće prije mjerenja kako bi rezultat bio vjerodostojan. Mjerenje traje oko 5 minuta, a normalna temperatura je između 36,1°C i 37,5°C.
Treći način mjerenja je rektalni i to je najčešći način mjerenja temperature kod malih beba. Ujedno je i najbrži način mjerenja temperature klasičnim toplomjerom. Potrebne su mu dvije do tri minute, a normalna temperatura iznosi od 36,4°C do 37,5°C. Vršak toplomjera se namaže vazelinom i oprezno umetne u rektum. Tijekom cijelog mjerenja mora se pridržavati rukom kako ga kontrakcije ne bi izbacile van.
Vrste toplomjera
Postoje razne vrste toplomjera kojima možemo izmjeriti tjelesnu temperaturu. Pri njihovoj kupnji moramo se voditi time hoće li ga najčešće upotrebljavati beba, dijete ili odrasli ljudi. S obzirom na to, u nastavku saznajte kako kupiti najbolji toplomjer.
Digitalni toplomjeri
Omogućuju brži prikaz temperature na digitalnom zaslonu. Nakon što je temperatura izmjerena, oglašava se zvučni signal i možemo očitati temperaturu. Mogu se primjenjivati na sva tri načina mjerenja temperature (ispod pazuha, oralno i rektalno).
Ultrazvučni toplomjeri
Nalik su digitalnim toplomjerima jer također imaju zaslon s kojeg se očitava temperatura. Prednost im je brzina mjerenja temperature. Rezultat se može očitati već nakon nekoliko sekundi. Upravo iz tog razloga idealan je za mjerenje kod djece, ali ne i kod malih beba. Ultrazvučni toplomjer predviđen je za ušno mjerenje (vršak toplomjera se stavi u uho), ali djeca mlađa od 6 mjeseci nemaju razvijen zvukovod zbog čega rezultati nisu vjerodostojni.
Alkoholni toplomjeri
Riječ je o najomraženijim toplomjerima u uporabi. Njima se temperatura može mjeriti na sve načine i mjerenje je precizno. Do problema dolazi nakon mjerenja, kada je toplomjer potrebno protresti kako bi se temperatura vratila na početak. Za razliku od živinih toplomjera koji su prije bili u upotrebi, alkoholne je puno teže protresti, pogotovo kada to mora učiniti iscrpljena osoba s visokom temperaturom.
Živini toplomjeri
Spomenuti toplomjeri zabranjeni su za prodaju i proizvodnju zbog opasnosti od trovanja živom pri pucanju stakla. Unatoč tomu, još uvijek su prisutni u nekim kućanstvima i nisu zabranjeni u privatnoj uporabi.
Galijevi toplomjeri
Poput alkoholnih su, a nalik su živinim toplomjerima. Za razliku od žive, galij nije otrovan za ljude i ako dođe do razbijanja toplomjera neće biti štetnih posljedica za zdravlje. Primjenjuje se na sve načine, a za očitavanje temperature potrebne su četiri minute. Također je ekološki prihvatljiv.
Beskontaktni ultrazvučni toplomjer
Posljednji toplomjer sve je češći izbor, pogotovo kod obitelji s malom djecom. On mjeri temperaturu bez doticaja s kožom. Približite ga čelu i očitajte rezultat nakon nekoliko sekundi. S obzirom na to da toplomjer nema doticaja s kožom nije ga potrebno dezinficirati prije svake uporabe. Brzi rezultat olakšava korištenje osobama koje nemaju snage dugo ga držati ili tresti prije i poslije uporabe. Uvelike olakšava primjenu kod djece koja ne vole mjeriti temperaturu .
Uzroci povišene temperature
Vrućicu prema uzroku dijelimo u nekoliko skupina:
- upalnu aseptičku
- paraneoplastičku
- infektivnu
- resorptivnu
- jatrogenu
- disregulacijsku
Upalna aseptička vrućica
Upalnu aseptičku vrućicu nije moguće prenijeti s jedne osobe na drugu. Ona je najčešće posljedica autoimune bolesti. Dok se tijelo bori s patogenima, u leukocitima se luče endogeni pirogeni. Pirogeni su tvari koje izazivaju povišenu temperaturu, a mogu biti egzogeni i endogeni. S obzirom na to da je uzročnik povišene temperature unutar čovjekova organizma, radi se o endogenim pirogenima.
Ovisno o autoimunoj bolesti, aseptička vrućica može označavati njezin početak ili se provlačiti s vremena na vrijeme za trajanja aktivne bolesti. Liječi se antipiroticima, lijekovima za snižavanje temperature. Ti lijekovi djeluju samo privremeno jer djeluju na simptom, a ne na glavnog uzročnika. Ako se vrućica ponavlja tijekom bolesti, jedini način rješavanja problema je dovođenje autoimune bolesti u stanje remisije.
Paraneoplastička vrućica
Paraneoplastička vrućica jedna je od posljedica tumora u organizmu. Vrućica ne mora biti direktno povezana s tkivom na kojem postoji tumor. Ona se javlja kao reakcija na tvari koje tumor luči i ispušta u krv ili je uzrokovana burnom reakcijom organizma u borbi protiv patogena.
Paraneoplastička vrućica se javlja kod 10-20% onkoloških bolesnika i to u sklopu paraneoplastičkog sindroma. To znači da se uz paraneoplastičku vrućicu javljaju i anoreksija, gubitak masnoće, gubitak mišićne mase, nagli pad krvnog tlaka pri ustajanju, razni dermatitisi, ginekomastija, pojačan rad štitnjače, hiperglikemija, hipoglikemija i razni drugi simptomi. Šansa za pojavom paraneoplastičkog sindroma povećava se s godinama bolesnika.
Infektivna vrućica
Infektivna vrućica je zarazna. Uzrokovana je virusom, bakterijom, parazitom, gljivicama ili prionima koji se mogu prenijeti s osobe na osobu. I u ovom slučaju dolazi do aktivacije pirogena dok se organizam bori s bolešću.
S infektivnom vrućicom smo se više-manje svi susreli bar jednom u životu. Ako vrućica ne traje dulje od dva dana, radi se o manjoj infekciji koju organizam može sam pobijediti. Ona postaje opasna ako traje dulje od dva dana, prelazi 38,5°C i raste usprkos svim pokušajima da se snizi. Tada se mora otići k liječniku, obaviti pretrage i uzimati adekvatnu terapiju kako se iz male infekcije ne bi razvila velika.
Resorptivna vrućica
Do resorptivne vrućice dolazi raspadom i resorpcijom tkiva u organizmu. Vrlo je česta kod tumora koji se spontano raspadaju ili resorbiraju tijekom terapije citostaticima ili zračenjem. Također se javlja kod velikih oštećenja tkiva (primjerice prilikom infarkta) gdje je šteta tolika da se tkivo raspada.
Resorptivna vrućica varira u svojoj jačini ovisno o stupnju raspadanja tkiva. Može biti blago povišena s isprekidanim trajanjem ili čak vrlo visoka i kontinuirana. Najčešća je u bolesnika s velikom tumorskom masom.
Nuspojave kod malignih bolesti su dosta nepredvidive i teško je reći kada će popratni simptomi nestati. Liječnik određuje terapiju pomoću kojih će se privremeno ublažavati simptomi kako ne bi došlo do kontraindikacija s lijekovima koji su uzrokovali nekrozu tkiva.
Jatrogena vrućica
Jatrogena vrućica je vrućica koja se javlja kao reakcija na cjepiva ili lijekove. Koliko će biti visoka te koliko će trajati, ovisi o jačini lijeka na koji reagira i na stanje organizma u procesu prihvaćanja terapije. Proces prilagodbe na lijek katkad može potrajati i nekoliko tjedana, a bolesnik se može osjećati kao da ima gripu. Ipak, svi simptomi na kraju prolaze sami od sebe.
Disregulacijska vrućica
Disregulacijska vrućica posljedica je traume lubanje, promjena u hipotalamusu ili drugih neuroloških poremećaja. Često se pojavljuje u sklopu s glavoboljom, vrtoglavicom osjećajem zbunjenosti i promjenom psihičkog stanja. Nisu rijetki ni nekontrolirani ispadi. Uzročnik joj može biti virus ili strani protein.
S obzirom na to da je ovaj tip vrućice povezan s ozbiljnim neurološkim poremećajima, ako primijetite navedene popratne simptome uz vrućicu što prije se obratite liječniku.
Akutna vrućica
Vrućica je akutna kada traje tjedan dana ili kraće. Najčešće je uzrokovana manjom ili srednje jakom infekcijom poput infekcije dišnih putova, streptokokne infekcije, upale pluća i slično.
Uzročnik temperature ne mora nužno biti patogena čestica. Do nje može doći i zbog toplotnog udara, otrovanja pa čak i velikog umora.
Ipak, najčešći uzrok akutne vrućice je virusna infekcija. Zdravim ljudima iznenadna pojava vrućice ne predstavlja ozbiljan zdravstveni problem i vrlo rijetko je znak nečeg složenijeg od manje infekcije.
Kronična vrućica
Kronična vrućica traje dulje od sedam dana. Može biti neprekidna i ponavljajuća s kratkim periodima smirivanja. Nju treba shvatiti ozbiljnije od akutne vrućice. Sama po sebi ne može nanijeti veliku štetu organizmu ako se drži pod kontrolom.
Osim što iscrpljuje, može biti znak autoimunih bolesti, kroničnih infekcija i drugih zdravstvenih problema.
Kronična vrućica naravno ne mora nužno ukazivati na pojavu teške bolesti. Ona može biti prisutna i zbog manje infekcije čije se trajanje produljilo.
Vrućica nepoznatog porijekla (VNP)
Katkad zdrava osoba dobije temperaturu bez ikakvog razloga. Obično je visoka između 38°C i 39°C, a traje najmanje tri tjedna pa čak i godinama ako je recidivirajuća. Takva vrućica nije uzrokovana infekcijom.
Osobu se, osim na infektivne, testira i na imunološke, hematološke i onkološke bolesti, a rezultati su najčešće negativni. To ne znači da se povišena temperatura javlja bez razloga.
Za povišenu temperaturu uvijek postoji uzrok, ali u ovom slučaju uglavnom je riječ o vrlo rijetkoj bolesti ili stranom tijelu u organizmu. Laboratorijski nalazi su većinom uredni zbog čega je teško odgonetnuti problem. Dijagnosticiranje prave bolesti može trajati tjednima ili mjesecima.
Sredstva za snižavanje povišene tjelesne temperature
Antipiretici su sredstva koja se koriste u svrhu snižavanja tjelesne temperature. Djeluju umiruće na nadraženi centar za toplinu u mozgu. Sintetski antipiretici su acetilsalicilna kiselina, aminopirin i paracetamol. Oni potiču znojenje širenjem krvnih žila. Znoj je jedan od glavnih načina za smanjenje tjelesne temperature jer se preko njega oslobađa toplina iz tijela. Ako primijetite znojenje tijekom pokušaja skidanja temperature, to je dobar znak.
Antipiretici su sredstva za simptomatsko liječenje. Oni ne liječe infekciju nego ublažavaju njezine simptome kako bi nam bilo lakše. Ako ih uzimate danima, a tjelesna temperatura je i dalje povišena, možda su vam potrebni antibiotici ili neka druga terapija za uklanjanje glavnog uzročnika.
Povišena temperatura kod djece
Djeca općenito dobrog zdravlja nemaju problema s podnošenjem temperature. Korištenje lijekova za snižavanje temperature nije preporučljivo do 38°C kako bi imunološki sustav mogao ojačati i sam pobijediti bolest. Djeca s problemima dišnog, kardiovaskularnog ili neurološkog sustava teže podnose temperaturu i za njih ona može biti opasna. Vrućica može uzrokovati pogoršanje bolesti i ponovnu pojavu astmatičnih ili epileptičkih napada.
Djetetu je najbolje pokušati skinuti temperaturu:
- tuširanjem mlakom vodom
- oblozima
- povećanim unosom tekućine
Ako temperatura ne počne padati ili još više poraste odvedite dijete liječniku.
Djetetu nipošto nemojte davati lijekove koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu! To su Aspirin, Andol, Aska, AcePhar, Acetilsalicilat, Cardiopirin, Vasopirin i drugi. Ako je ikako moguće, djetetu nemojte davati lijek kojeg nije propisao liječnik. Ako nemate izbora, u uputi o lijeku koja se nalazi unutar pakiranja lijeka, pročitajte sastav kako biste provjerili sadrži li lijek acetilsalicilnu kiselinu.
Acetilsalicilna kiselina može kod djece uzrokovati Reyev sindrom. Poveznica između djelatne tvari i sindroma ni dan danas nije precizno objašnjena, ali slučajevi oboljele djece su brojni. Reyev sindrom uzrokuje masnu jetru karakterističnu za hepatitis, zatim encefalitis (upalu mozga), povećanu i tvrdu jetru te moguće promjene na bubrezima. Brza reakcija je ključna za oporavak. U najgorem scenariju dolazi do trajnog oštećenja mozga ili čak i smrti.
Posljedice visoke temperature
Povišena tjelesna temperatura sama po sebi najčešće ne ostavlja posljedice. Iznimka su vrlo rijetke iznimno visoke temperature od 41°C i više. Takvu temperaturu mogu uzrokovati vanjski toplinski utjecaji te konzumacija opojnih sredstava. Rijetko su posljedica bakterijskih infekcija. Jedino takva temperatura može uzrokovati probleme u organizmu i ostaviti posljedice na mozgu.
Proteini od kojih je građeno cijelo naše tijelo su osjetljivi na visoke temperature i ako se naruši njihova struktura, narušava se i naše zdravlje. Kod visoke temperature nisu neobične ni konvulzije, tzv. “buncanje” kojeg se osoba kasnije ne sjeća.
Zbog utjecaja visokih temperatura na krvožilni sustav, visoka temperatura može biti opasna za ljude sa srčanim i plućnim manama i povišenim tlakom. S druge strane, zbog utjecaja na mozak, ima ulogu kod pogoršanja neuroloških oboljenja.
Savjeti za skidanje povišene tjelesne temperature
Povišena tjelesna temperatura uglavnom nije razlog za brigu, a uspješno se svladava sljedećim savjetima:
- Tuširajte se mlakom vodom
- Stavljajte hladne obloge na lice, vrat i zapešća
- Unosite puno tekućine, najbolje vodu i čajeve
- Zagrijavajte se pokrivačima i toplom odjećom kako bi znojenjem smanjili temperaturu
- Konzumirajte ljutu hranu koja potiče znojenje
- Ako temperatura nakon tri dana nije pala, posjetite liječnika
- Idite k liječniku i ako je temperatura recidivirajuća ili iznimno visoka
- Ako ste stariji od 16, pokušajte sniziti temperaturu antipireticima
- Ako se radi o djeci staroj od 7 do 16 godina, treba posjetiti liječnika ako se temperatura ne snizi u roku od dva dana
- Kod male djece i dojenčadi temperaturu obvezno snižavati oblozima, mlakom vodom i tekućinom te što prije posjetiti liječnika
- Mlađi od 16 godina ne smiju koristiti antipiretike na svoju ruku
Prirodno skidanje temperature
Već smo spomenuli obloge i tuširanje mlakom vodom kao efikasne načine za snižavanje tjelesne temperature. Važno je naglasiti kako voda ne smije biti ledena. Ona mora biti mlaka jer ćete u suprotnom šokirati organizam i nanijeti mu još više štete.
Oblozi od krumpira su provjereni način za izvlačenje temperature iz tijela. Možete ih napraviti tako da operete i ogulite jedan veći krumpir. Narežite ga na ploške, stavite na tabane i preko njega navucite čarape. Po potrebi zamijenite obloge kada primijetite da su se osušili. Osim na tabane, možete ih staviti i na čelo i dlanove.
Kod vrućice jednako dobro pomažu i oblozi od kupusa. Uzmite nekoliko svježih listova, malo ih pritišćite da puste tekućinu i stavite na čelo, vrat ili zatiljak. Listove promijenite po potrebi.
Jabučni ocat poznat je po tome što se može koristiti u raznim pripravcima i kao takav ima pozitivan učinak na naš organizam. Jedan u nizu načina za korištenje jabučnog octa je taj da ga razblažimo vodom u omjeru 1:2 te tom otopinom namočimo tkaninu za obloge. U tu otopinu možete namočiti i čarape koje ćete potom obući.
Obloge za skidanje temperature možemo napraviti i tako da na tkaninu izlijemo dva bjelanjka (ne dva cijela jaja) i omotamo ih oko stopala tako da su bjelanjci u doticaju s kožom.
Mnogima omiljeni sastojak za podizanje imuniteta i borbu protiv visoke temperature je češnjak. Dva zgnječena režnja češnjaka potrebno je pomiješati s dvije žlice maslinova ulja. Zagrijana smjesa nanosi se na tabane i osigurava se tkaninom.
Muškarci i povišena tjelesna temperatura
Intrigantna činjenica jest da se “jači spol” lošije nosi s povišenom temperaturom od žena. Dok žene s temperaturom 37,5 °C uglavnom uspješno obavljaju poslovne i privatne obveze osjećajući tek umor, muškarci zbog iste temperature najčešće završe u krevetu s oblozima i lijekovima. Naizgled neshvatljivo, ali nedavna istraživanja objasnila su zašto je to tako.
Jedan od razloga krije se u hormonima. Dok ženski hormon estrogen potiče umnožavanje specifičnih imunoloških stanica koje pomažu u obrani od infekcije, muški hormon testosteron to isto umnožavanje sputava, što uvelike usporava imunološku reakciju i dozvoljava infekciji da vlada organizmom.
Također, muškarci su podložniji slabijem imunitetu zbog često nedovoljno obogaćene prehrane vitaminima i mineralima. Imaju slabije predispozicije za taloženje masnoća od žena što im dopušta nešto opušteniji tip prehrane koji ne pogoduje jačanju imuniteta.
Ne smijemo zaboraviti da su muškarci fizički jači od žena. Što je organizam jači to će i njegova reakcija na infekciju biti jača. Stoga kada sljedeći put sretnete muškarca s blago povišenom temperaturom imajte razumijevanja, jer ovog puta je i znanost na njihovoj strani.
Foto: AlikeYou/Shutterstock
