Abortus je još uvijek diskutabilna tema koja izaziva kontroverze diljem svijeta, a velik broj pitanja vrti se oko toga je li grijeh pobaciti i koliko je to zapravo moralan čin. Kao i kod drugih stvari u životu tako ni ovdje ne možete generalizirati, jer razlog zbog kojeg dolazi do pobačaja može biti bilo koji.
Abortus je zapravo naziv za prekid trudnoće koji završava smrću fetusa ili embriona, a da ne dođe do zabune, postoji spontani pobačaj uzrokovan bolešću, ozljedom ili nekim drugim prirodnim razlozima i izazvani pobačaj koji nastaje kao posljedica kirurškog postupka.
Najčešćim uzrocima pobačaja smatraju se tumori na sluznici maternice, nedostatak progesterona, naslijeđene ili stečene nepravilnosti u razvoju spermatozoida te promjene na grliću maternice.
Izazvani pobačaj može biti zakonski, a termini koji variraju ovise o tome kako je koja zemlja postavila granice. Recimo u susjednoj Bosni i Hercegovini abortus se vrši u 8 tjednu, a najkasnije u 10 tjednu trudnoće. Zakonski pobačaj u trudnoćama koje premaše 10 tjedan vrše se samo u iznimnim slučajevima i to samo ako je ugroženo zdravlje majke te u nekim socijalnim slučajevima.
Treba imati na umu kako sami abortus nije jednostavni postupak koji zahtijeva jednodnevni boravak u bolnici nakon kojeg izlazite kao nakon šivanja manje rane. Problem leži u tome što se radi o psihološki kompliciranom postupku koji itekako može ostaviti dugotrajne posljedice na vaše tijelo i prije svega duh.
Ono što stručnjaci pokušavaju naglasiti je da svaka žena koja se odluči na taj postupak treba prije svega biti na čisto sa sobom i svojom savjesti, odnosno da je sigurna u svoju odluku i da je prije svega radi iz dobrog razloga. Pobačaj nikako ne smijete shvatiti olako, nego dapače doživjeti ga kao krajnje rješenje kada ništa drugo ne preostaje.
Potrebno je dodatno se educirati o neželjenim trudnoćama i dodatno se zašitititi da do pobačaja ni ne dođe. Nije ga dobro ukinuti jer postoje zdravstveni razlozi zašto se vrši ovaj tip zahvata. Kao što je rečeno na samom početku radi se o poprilično diskutabilnoj temi.
Metode prekida trudnoće
Zahvat, tj. “artificijelni abortus” vrši se redovito u analgeziji (omami) a na zahtjev žene i u punoj anesteziji (narkozi). Zahvat je obično povezan s manje ili više nasilnim otvaranjem i postepenim širenjem grlića maternice.
Zatim dolazi instrumentalno otklanjanje ploda, odnosno jajašca, abortus kliještima (evakuacija) pa čišćenje struganjem materišta i sluznice kiretom (kiretaža). Ovakva metoda primjenjuje se danas u trudnoći od 9-12 tjedana.
U trudnoći od 8-10 tjedana primjenjuje se blaži i brži način evakuacije materišta vakuum ekshalacijom, kojom se veći dio sadržaja maternice ukloni nakon širenja grlića izsisavanjem. Nasilno, iako postepeno širenje i otvaranje cervikalnog kanala dovodi do oštećenja tkiva grlića maternice, čime se javlja pojačana sklonost spontanom, nehotičnom pobačaju u kasnijim željenim trudnoćama.
Upravo stoga je radi prekida neželjene trudnoće potrebno doći na artificijelan, legalan abortus što prije, kako bi se mogla primijeniti najmanje štetna i ujedno najmanje opasna metoda, tzv. metoda po karmanu, koja se obavlja desetoga dana po izostanku menstruacije do najkasnije konca 7. tjedna trudnoće. Zahvat po Karmanu traje samo minutu ili dvije, i toliko je malo bolan da se može obaviti i bez anestezije. Komplikacije su rijetke, a teške komplikacije (perforacije i sl.) gotovo su nemoguće kad zahvat obavlja iskusniji ginekolog.
Posljedice prekida trudnoće
U okviru prava za slobodno odlučivanje o rađanju djece, koje je proklamirano kao jedno od prava čovjeka prema principima koje je odredila Organizacija ujedinjenih naroda (OUN), moramo istaći koliko smo dobili legalizacijom prekida neželjene trudnoće, tj. pobačaja.
Mnoge žene zbog raznih medicinskih i drugih npr. eugeničkih, razloga moraju prekinuti željenu trudnoću. Prije legalizacije pobačaja mnoge predrasude, moralne, vjerske, patrijarhalne, etičke i društvene bile su toliko jake da su nerijetko neke od tih žena nakon nužnog prekida trudnoće pale u stanja teže duševne depresije, postajale seksualno hladne, frigidne, i tužile se na razne psihosomatske poremećaje.
Danas su promjene u našem društvu, seksualni odgoj, kao i sve šire informiranje javnosti o tim problemima, izvanredno smanjile takve neželjene posljedice . Nesumnjivo je također da su žene, uz mogućnosti prekida neželjene trudnoće, a još više zbog sve šireg izbora metoda kontracepcije, u odnosima s partnerom znatno slobodnije i spontanije u seksualnom doživljaju, što smanjuje broj seksualnih neuroza. Ove neuroze osobito su česte u žena koje žive u stalnom strahu od neželjenih trudnoća i doživljaj im je nepotpun zbog zavisnosti o tome hoće li ih partner “čuvati”.
Nesumnjivo je da je s moralno-etičkog, kao i čisto medicinskog gledišta najteže prihvatiti prekid odmakle trudnoće, tj. one iznad 12. tjedna, koji opterećuje i trudnicu i liječnika. Takvim zahvatima podvrgavaju se gotovo redovito žene koje su zdravstveno neobrazovane i često posve neupućene. Ovakav prekid trudnoće dopušta se jedino zbog medicinskih i eugeničkih razloga, a obavlja se drugačije nego što je opisano za slučaje početne, rane trudnoće.
Ovdje je potrebno izazvati raznim težim postupcima raniji porođaj. Opasnosti su daleko veće, a komplikacije češće, kao i štetne posljedice. Prekid neželjene trudnoće, ma kako stručno izveden, može imati štetne posljedice zbog eventualnih ozljeda u toku zahvata, kasnijih upala adneksa, koje opet mogu dovesti do izvanmaternične trudnoće ili neplodnosti, kao i do kasnijih spontanih, habitualnih pobačaja.
Foto: MrFocus/Shutterstock