Mnogi će na spomen fetiša odmah zgroženo odmahnuti glavom jer se ova riječ u većini slučajeva povezuje s ekstremnim seksualnim perverzijama. Termin fetiš nastao je u 18. stoljeću i u tom se razdoblju zapravo koristio u primjeni teorije evolucije na religiju. Fetišem su se nazivali i predmeti kojima su primitivni narodi pripisivali magične moći, a danas se ovaj termin uglavnom upotrebljava u seksualnom smislu.
Svatko od nas se “pali” na nešto pa bi neki mogli doći do zaključka da svi imamo neki fetiš, a da toga uopće nismo ni svjesni. No, kasnije ćemo vidjeti je li to zaista tako. Prije nego se bacimo na to koji su fetiši najčešći, a koji najneobičniji i je li uopće normalno imati ih, idemo vidjeti što je to seksualni fetiš i kako bi glasila definicija seksualnog fetišizma.
Ako bismo ga pokušali definirati, seksualni fetišizam bio bi oblik seksualne želje u kojoj je seksualno zadovoljstvo velikim dijelom povezano sa specifičnim, konkretnim objektom koji pobuđuje ili zadovoljava seksualni nagon.
Fetiš može biti neki neživi ili “živi” predmet. Nežive predmete fetiša možemo podijeliti na dvije skupine – fetiše oblika i fetiše medija. Kao što joj i sam naziv govori, kod prve skupine fetiša važan je oblik predmeta, dok je kod fetiša medija važan materijal od kojeg je predmet izrađen, na primjer koža, svila ili lateks. Primjeri živih fetiš predmeta bili bi dijelovi tijela, poput stopala, stražnjice, nogu, kose i slično. No, treba naglasiti da fetiš ne mora biti samo neki predmet ili dio tijela, na primjer, netko može imati fetiš na seks na javnom mjestu.
Postoji nekoliko teorija vezanih uz seksualne fetiše pa tako zagovaratelji jedne od tih teorija vjeruju da se fetiši javljaju kao posljedica određenih zbivanja iz ranog djetinjstva, tijekom kojih je neki predmet bio povezan s osobito snažnim oblikom seksualnog uzbuđenja ili zadovoljenja. Druga skupina teoretičara ne koncentrira se isključivo na rano, nego i na kasno djetinjstvo te na razdoblje adolescencije i stanja koja su povezana sa samozadovoljavanjem. Osim toga, postoje i psihoanalitičke teorije kod kojih je naglasak stavljen na obožavanje penisa i strah od kastracije.
Kao što smo spomenuli na početku, svatko od nas ima nešto što ga više uzbuđuje u odnosu na neke druge stvari, ali sve dok se uspijevamo uzbuditi i bez tog određenog predmeta, dijela tijela ili što god bilo u pitanju, ta stvar ne predstavlja fetiš. Na primjer, ako muškarac voli da njegova partnerica nosi crno rublje ili štikle za vrijeme seksa i to ga uzbuđuje, ali će se isto tako uzbuditi i kada ona to ne nosi – on nije fetišist.
Fetišisti su usmjereni na neživi predmet ili dio tijela koji ne mora nužno biti seksualne prirode i imaju snažnu potrebu da taj fetiš koriste u svrhu postizanja seksualnog zadovoljstva. U ekstremnim slučajevima, oni se ne mogu uzbuditi niti svršiti bez prisutnosti fetiša. Ako se opet vratimo na primjer koji smo maloprije naveli, kada bi muškarac zaista imao fetiš na crno rublje i štikle, on bi teško mogao postići erekciju i svršiti ako njegova partnerica ne nosi to na sebi.
Postoje i slučajevi kada se fetišisti mogu uzbuditi i bez prisutnosti fetiša, na primjer ako maštaju o njemu, ali takvo je uzbuđenje u većini slučajeva dosta slabije nego što je to slučaj u situaciji kada je fetiš prisutan.
Najčešći fetiši
Najčešći fetiši su oni vezani uz pojedine dijelove tijela pa tako neka osoba može imati fetiš na grudi, stražnjicu, noge, pazuh itd., a zatim slijede fetiši na odjeću i materijale od kojih je ona izrađena te fetiš na seksualne igračke.
Podofilija ili fetiš na stopala
Fetiš na stopala postoji od davnina, a spominje se čak i u drevnoj kineskoj literaturi. Postoje različita mišljenja o tome zašto su baš stopala toliko privlačna nekim osobama. Jedni smatraju da se fetišizam prema stopalima javlja zbog nekog traumatičnog događaja iz ranog djetinjstva koji je uključivao i taj dio tijela, a drugi su mišljenja da su stopala, baš poput genitalija i grudi, privlačna samo zato što su skrivena i ne izlažemo ih često.
Osobe koje imaju fetiš na stopala uživaju masiranju, škakljanju, ljubljenju ili lizanju stopala, sisanju nožnih prstiju i u tome da ih netko dodiruje golim stopalima. Ispitanici jedne ankete su otkrili da im se teško suzdržavati u ljetnim mjesecima kada je mnoštvo stopala izloženo pogledima, a neki od njih izjavili su da im masaža stopala i sisanje nožnih prstiju predstavlja veće zadovoljstvo od samog seksa.
Psiholozi su čak zabilježili slučajeve u kojima su fetišisti godinama tražili odgovarajućeg seksualnog partnera isključivo na temelju izgleda stopala i nožnih prstiju. Nekima je za vrhunski seksualni doživljaj bio važan oblik palca, drugima da su palac i susjedni prst jednake dužine, a treći su svoje želje usmjerili na oblik pete.
Seks igračke kao fetiš
Dok je većini ljudi neugodno uopće ulaziti na mjesta na kojima se prodaju seks igračke, neki doma imaju mnoštvo pomagala različitih oblika, veličina, materijala i namjene. Neka od takvih pomagala na koja ljudi imaju fetiš su strap-on, bičevi, lisice, pribor za vezivanje, ogrlice i povodci, ljuljačke za seks, razne kuglice, povezi, vibratori, lutke na napuhavanje itd.
Fetiš na odjeću
Nakon fetiša na stopala, najčešći fetiši su oni vezani uz odjeću i obuću. Fetiši koji su vezani uz odjeću prvenstveno se odnose na stvari koje se nose na donjem dijelu tijela – suknje, čarape, halteri, gaćice itd., ali neki, primjerice, imaju fetiš i na rukavice ili određene odore (medicinska sestra, sobarica, policajka i sl.).
Kod fetišizma je u velikom broju slučajeva dosta važno i to od kojeg je materijala izrađen određeni predmet ili komad odjeće. Najpopularniji materijali su koža, svila i lateks, dok je u rjeđim slučajevima fetiš povezan s krznom.
Koža i lateks kao fetiš
Ovaj fetiš ne mora isključivo biti vezan uz odjeću od lateksa ili kože, to mogu biti i kožna jakna, gumene ili kožne rukavice ili bilo koji drugi odjevni predmet i modni dodatak. Neki muškarci vole gledati žene odjevene u jako usku odjeću, osobito ako je ona izrađena od kože ili lateksa, zato što ovi materijali savršeno oslikavaju ženske obline – a to kod muškaraca raspaljuje maštu.
Fetiš na cipele
Freud je u fetišu na cipele i stopala vidio seks. Ako stvar promatramo na takav način, cipela bi predstavljala ženski, a stopalo muški spolni organ. Imajući to na umu, obično obuvanje cipele pretvara se u gotovo pornografski čin. Kada su konkretno cipele s visokom potpeticom u pitanju, smatra se da fetišiste privlači efekt koji štikle pružaju ženskom tijelu. Noge i stražnjica kod žena koje nose cipele s visokom potpeticom postanu naglašenije, a cijelo tijelo zapravo poprima jednu novu, seksi dimenziju.
Mrežaste čarape kao fetiš
Mrežaste ili najlonske čarape blago sputavaju tijelo, one prekrivaju noge i spolne organe pa fetišiste u ovom slučaju snažno uzbuđuje pomisao na to da lagano ili pak nasilno trgaju dio čarapa koji prekriva venerin brežuljak. Neke muškarce uzbuđuje kada oni sami nose mrežaste ili najlonske čarape i kada ih partnerica zadovoljava preko njih. Na kraju krajeva, fetiš na mrežaste ili bilo kakve druge čarape može ostati samo na divljenju nogama koje su prekrivene tim materijalom i možda dodatno ukrašene podvezicama.
Seks u uniformama
Što se tiče seksa u uniformama, neke uzbuđuje igra uloga, npr. policajac – lopov pa imaju fetiš na policijske uniforme. Bolnice i bolničko osoblje poslužili su i još uvijek služe kao inspiracija za brojne pornografske filmove, a uniforme liječnika i medicinskih sestara su jedan od najčešćih fetiša kada je u pitanju odjeća. Uniforma francuskih sobarica također izaziva uzbuđenje kod mnogih, kao i školska uniforma. Ženama pak znaju biti uzbudljivi muškarci odjeveni kao vodoinstalateri, a nekima čak i poštari.
Neobični fetiši
Zemlja koja zasigurno prednjači po sklonosti neobičnim fetišima je Japan. Tamošnji mlađi stanovnici spremni su izdvojiti čak i ogromne svote novca kako bi postigli seksualni užitak. Tako na primjer u Japanu možete platiti da budete dio publike u televizijskoj emisiji koja u tišini gleda par koji ima spolni odnos u ringu, a popularni su i kafići i barovi u kojima je sasvim uobičajeno dirati osoblje ili imati seksualne odnose sa strancima.
Popis svega onoga na što ljudi mogu imati fetiš vjerojatno je beskonačan, zato sigurno niste čuli za neke od sljedećih fetiša:
- skopofilija (prijevod Freudovog termina Schulaust – užitak koji osoba ostvaruje kada promatra nekoga ili kada je ona sama promatrana od strane nekog drugog),
- olfaktofilija (fetiš na određene mirise ljudskog tijela),
- pirofilija (fetiš na vatru),
- laktofilija (fetiš na dojenje),
- dakrifilija (fetiš na suze, najčešće tuđe, ali može se odnositi i na vlastite),
- formikofilija (fetiš na insekte, odnosno uzbuđenje koje se javlja kod osobe kojoj po koži ili spolnim organima plaze insekti),
- stenolagnija (fetiš na mišiće),
- naratofilija (fetiš na proste riječi),
- katoptronofilija (uzbuđenje koje se javlja prilikom promatranja sebe u ogledalu za vrijeme seksa ili masturbacije),
- emetofilija (fetiš na povraćanje, može se manifestirati u raznim oblicima – uzbuđenje dok osoba sama povraća, uživanje u partnerovom povraćanju ili pak uživanje u činu povraćanja po partneru, što se još naziva “rimskim tušem”).
Ovo je samo mali broj fetiša kojima smo okruženi i koji su definirani u stručnoj terminologiji. S obzirom na to da se razvojem čovjeka sigurno razvijaju i neki novi fetiši, vjerojatno postoji veliki broj onih koji još uvijek nemaju svoje mjesto u stručnoj literaturi.
Kao i u mnogim drugim slučajevima, i kod fetiša postoji tanka crta između onoga što je “normalno” i prihvatljivo te onog što se smatra ekstremnim i može se nazvati poremećajem.
Ekstremni fetiši ili parafilija
Parafilija je naziv za grupu poremećaja čija su važna obilježja snažne, ponavljajuće seksualne potrebe, maštanja ili ponašanja koja uključuju neljudske objekte, patnju, ponižavanje (partnera, djece ili bilo koje druge osobe koja ne pristaje na to što druga strana radi). O poremećaju se radi ako devijantna privlačnost ili potreba traje barem šest mjeseci.
Takvo iskrivljeno ponašanje, maštanje i seksualne potrebe mogu izazvati značajne smetnje i probleme u društvenom i poslovnom životu.
Određeni fetiši se također ubrajaju u parafilije (npr. nekrofilija ili neki od fetiša koje smo spomenuli pod neobičnima). Ostale vrste parafilija su:
- voajerizam – promatranje osoba koje toga nisu svjesne, obično za vrijeme dok su gole ili su usred spolnog čina;
- seksualni sadizam – osoba za postizanje seksualnog uzbuđenja ima potrebu zlostavljati drugu osobu fizički ili psihički;
- seksualni mazohizam – odnosi se na situacije u kojima osobu uzbuđuje to što je ponižavana, udarana ili na bilo koji drugi način izložena patnji od strane neke druge osobe.
- transvestitski fetišizam – osobu uzbuđuje nošenje odjeće suprotnog spola. Osobe koje pate od ovog poremećaja najčešće se samozadovoljavaju dok nose tu odjeću, istovremeno zamišljajući da su i ženski i muški subjekt svojih seksualnih želja;
- pedofilija – spolna aktivnost s djecom;
- ekshibicionizam – izlaganje spolovila nepoznatim ljudima;
- froterizam – dodirivanje ili trljanje o osobe koje ne pristaju na to.
U parafilije se još ubrajaju i već spomenuta nekrofilija ili fetiš na leševe, koprofilija (fetiš vezan uz izmet), zoofilija (fetiš vezan uz životinje), urofilija (fetiš vezan uz mokraću), kizmatofilija (fetiš povezan s klistirom) itd.
Neki ljudi se možda pitaju je li normalno imati fetiš. Postoje različiti stupnjevi fetišizma, odnosno fetišizam blagog, srednjeg i ekstremnog intenziteta. Naravno, sve ono ekstremnog intenziteta, odnosno ono što se ubraja u parafilije definitivno nije normalno niti prihvatljivo.
Fetiš koji je prihvatljiv bio bi onaj u kojem uživaju oba partnera. Ako fetiš ometa osobu u normalnom funkcioniranju ili narušava odnose među partnerima i utječe na vezu ili brak, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
Foto: Elisanth/Shutterstock