Za zdravu i pravilnu prehranu potrebno je godišnje od 80 do 100 kilograma raznovrsnog povrća po osobi, pritom ne računajući krumpir. Gotovo sve potrebne količine povrća za četveročlanu obitelj mogu se proizvesti na oko 200 m2 vrta, izuzevši nešto zimskog i stakleničkog povrća. Tako se zapravo uz aktivan odmor može ostvariti i znatan doprinos kućnom budžetu. S druge strane, uzgoj povrća u kućnom vrtu omogućuje mnogo veći izbor povrća nego što nam pružaju naše tržnice, a to znači svestraniju, bogatiju i raznovrsniju prehranu.
Hrana iz organskog uzgoja dolazi iz našeg vrta direktno na stol što je u mnogome bolje od one što je prošlo svoj neminovni put od proizvođača do potrošača, koji ponekad uključuje i kraće skladištenje u hladnjači. Pored svih suvremenih mjera u pakovanju i transportu, povrće s vremenom gubi ne samo dio vitamina, nego i šećera, aroma i vode, a sve to utječe na to da je kvaliteta povrća s dužim skladištenjem puno manja.
U kućnom vrtu najveći dio radova izvodi se ručno i zbog toga se mnogo manje primjenjuju kemijska sredstva za zaštitu bilja i borbu protiv korova. To je u izvjesnom smislu još jedna prednost jer uz ispravnu primjenu prijeko potrebnih sredstava za zaštitu možemo biti sigurni da je povrće zdravo i bez štetnih pesticida.
Upravo će organski vrt biti najbolji vrt kojeg možete imati jer osim što ćete imati još jedan izvor hrane u svom vrtu, uvijek ćete biti sigurni u ono što jedete, a to je da povrće iz vašeg vrta nije špricano štetnim kemikalijama. Naime, organsko vrtlarenje ne podržava upotrebu nikakvih kemijskih sredstava za tretiranje zemlje ni samih biljaka, a i sjeme bi trebalo biti isključivo organsko. Kemijska sredstva mogla bi ubrzati rast biljaka, ali i lakše ih zaštititi od insekata, no time bi s biljkama u tijelo unijeli i štetne pesticide i otrove.
Prirodna načela organskog uzgoja u upotrebi su već tisuće godina. No, permakultura ide još i dalje, naglašava potrebu za uzgojem biljaka u skladu s prirodnim okruženjem. Permakulturno vrtlarstvo uključuje jednostavan i jeftin uzgoj organskog povrća stoga ni ne čudi da je njegova popularnost sve veća.
Priprema tla za sadnju povrća
Prije nego što se upustite u izradu organskog vrta i uzgoj povrća, potrebno je dobro istražiti lokaciju na kojoj ćete posaditi povrće. Ako imate komadić zemlje u svom vrtu kojeg biste željeli upotrijebiti za uzgoj povrća, dobro proučite zemlju prije sadnje kako bi bili sigurni da će povrće dobro rasti. Za dobar rast povrća od velike je važnosti kvalitetna zemlja za vrt.
Obiđite zemlju par puta na dan i proučite kada je i u koje vrijeme ona osunčana ili u hladu. Provjerite je li zemlja izložena vjetru jer ako je, morate ćete razmisliti o tome kako ćete zaštititi povrće kada počne rasti. Stoga, s obzirom na zemlju i uvjete koji zemlju okružuju odaberite povrće za sadnju.
Tlo je biljno stanište s takvim svojstvima kakva će omogućiti biljkama normalan rast i razvitak. Dobro vrtno tlo treba imati sposobnost zadržati vlagu potrebnu biljkama, a propušta suvišnu vodu. Rastresita struktura osigurava dovoljno zraka za disanje korijena. Osim toga, vrtno tlo treba biti dobro opskrbljeno biljnim hranjivim tvarima.
Potrebna svojstva tla postižu se obradom i gnojidbom. Jednom godišnje, i to u jesen, tlo treba duboko prekopati štihačom lopatom. Preko zime grubo obrađeno tlo dobro smrzne pa postane rahlo i rastresito, te tako sakuplja zimsku vlagu poput spužve. Ujedno strada jedan dio zemnih štetnika, uzročnika biljnih bolesti i korov. U proljeće, prije sjetve ili sadnje, tlo se samo površinski prekopa, usitni i izravna, te načine gredice.
Za vrijeme uzgoja okopava se ili rahli oko biljaka, već prema potrebi. Gnojidbom osiguravamo biljna hraniva, u prvom redu dušik, kalij i fosfor. Najčešće se preporučuje za vrtove obilna gnojidba stajskim gnojem. U seoskim gospodarstvima to neće biti teško jer ako se vi ne bavite uzgojem životinja, vjerojatno stajski gnoj možete nabaviti od susjeda, ali u prigradskim naseljima nabavka stajskog gnoja često je nemoguća. U tom slučaju kao odlična zamjena poslužit će mineralna gnojiva i kompost koji mogu zamijeniti stajski gnoj.
Kako napraviti kompost
Kompost je djelomično razgrađena organska masa koja se priprema od biljnih otpadaka iz vrta i kućanstva. Za kompost mogu poslužiti svi biljni ostaci iz vrta kao što su lišće kupusnjača, nakon branja glavica, stabljike graha i graška poslije berbe, korovske biljke, ali prije nego što su stvorile sjeme, trava pokošene livade…
Glavni zadatak organskog vrta je izbjegavanje bilo kakvog bacanja otpadaka koji vam mogu poslužiti za izradu odličnog komposta. Upravo to što imate vrt i bavite se uzgojem povrća možete iskoristiti da i sve ostale otpatke iz kućanstva kao što su ljuske jajeta, kore povrća i voća i ostatke kave ne bacate nego od njih izrađujete kompost. Upravo takav kompost bit će pravo bogatstvo za uzgoj vašeg povrća.
Svi otpadci slažu se u jedno zasjenjeno mjestu u vrtu na hrpu 1 do 1,5 metra široku i isto toliko visoku.
Važno je samo da pripazite da u kompost ne dospiju bolesne biljke. Prilikom slaganja materijala dobro je dodati malo vapna i mineralnog gnojiva bogatog fosforom. Za vrijeme suhih ljetnih mjeseci hrpu treba povremeno zaliti, da se pospješi razgradnja organske tvari, a svakih šest mjeseci prekopati. Otprilike za godinu dana kompost je zreo za primjenu.
Mineralna gnojiva
Mineralna gnojiva prodaju se najčešće u obliku zrnatih kompleksnih gnojiva koja sadrže dušik (N), fosfor (P) i kalij (K) u različitim omjerima, prema potrebi različitih poljoprivrednih kultura. Neka gnojiva sadrže još i magnezij (Mg) i mikroelemente koje biljke trebaju u vrlo malim količinama, a nekima je dodano i sredstvo protiv zemnih štetnika (grčica, klisnjaka, rovaca i sličnog).
U stajskom gnoju i kompostu najčešće nema dovoljno svih potrebnih hraniva za skladan razvoj povrtnih kultura pa je primjena mineralnih gnojiva prijeko potrebna.
Ovaj primjer gnojidbe vrta zadovoljit će gotovo sve povrtne kulture u jesen, prije dubokog kopanja: stajski gnoj ili kompost – 1 m3 na 100 m2; kompleksno mineralno gnojivo NPK 4:1 4:1 1 ili NPK 7 : 14 : 21 – 10 kilograma na 100 m2.
Ako nema dovoljno organskog gnojiva, na navedeni način pognoji se samo polovica vrta, a na drugoj polovici udvostruči količina mineralnog gnojiva.
U proljetnoj pripremi za sjetvu: kompleksno mineralno gnojivo s Volatonom; NPK 10 : 10 : 10 – 5 kilograma/ WO m2
Kulture koje traže mnogo hraniva, kao kupusnjače, rajčica, paprika, krastavci i slično, za vrijeme rasta mogu se još prihraniti KAN-om (dušično gnojivo). Potrebno je jednu žlicu rastresti oko biljke.
Podignute gredice
Osim što biljke možete saditi direktno u zemlju, odlična ideja je da napravite podignute gredice. Tako ćete osigurati još bolje uvjete za uzgoj svog povrća, protok zraka kroz gredice će biti bolji, lakše ćete ih zaštititi od hladnoće te će vam trebati i manje količine vode za zalijevanje. Dakle, podignutim gredicama ćete uvelike olakšati brigu oko uzgoja povrća.
Organski vrt na ovaj način vrlo lako možete napraviti i ako nemate vrt, u stanu ili na balkonu. Okomita sadnja povrća omogućit će vam da na malom prostoru uzgojite velik broj biljaka. Kako uzgojiti rajčice na balkonu saznajte ovdje.
Zalijevanje povrća
Većina povrtnih kultura sadrži i troši mnogo vode pa ih treba zalijevati ako nema dovoljno kiše. Mlade biljke poslije nicanja i one koje su tek presađene treba zalijevati češće s manjom količinom vode, a već razvijene biljke rjeđe i obilnije. Nakon zalijevanja treba površinu tla plitko prorahliti – okopati, što će smanjiti gubitak vlage i spriječiti stvaranje tvrde zemlje oko biljke.
Kod zalijevanja povrća mnogi vrtlari ovise o svojim izvorima vode te koriste prskalice i crijeva kako bi uzgojili biljke u suhim periodima ili kada je biljkama potrebno više vode. No, permakulturni organski vrtlari kada god je to moguće koriste prirodne izvore vode tako što skupljaju kišnicu ili koriste izvore podzemnih voda.
Da biste skupili vodu za zalijevanje vašeg povrća dovoljno je da na otvorenom mjestu ostavite velike bačve u kojima će se skupljati kišnica i koju ćete moći koristiti za zalijevanje vrta u sušnim razdobljima.
Zaštita biljaka od štetočina
Bolesti i štetočine na povrtnim kulturama neželjene su pojave u vrtu. Za upute o primjeni kemijskih sredstava najbolje je obratiti se stručnjaku. Nikad se ne smije zaboraviti da su sredstva za zaštitu bilja otrovi i da treba postupiti točno po uputi. Na svakom pakovanju označeno je u kojoj se količini ili koncentraciji sredstvo upotrebljava i kolika je karenca, odnosno koliko dugo se nakon primjene sredstva povrće ne smije upotrebljavati za hranu.
Želite li imati svoj prirodni organski vrt, naš savjet je da smanjiti ili da uopće ne koristite kemijska sredstva.
Usredotočite se na preventivne mjere koje su od osobitog značaja jer se njima izbjegava ili smanjuje upotreba kemijskih sredstava. Dakle, važno je osigurati uvjete za dobar rast i razvitak biljke, odnosno dobru strukturu tla, obilje hraniva, potrebnu vlagu, odgovarajući prostor za svaku biljku, dovoljno svjetla, voditi računa o plodoredu, odnosno pripaziti da jedna povrtna kultura ne dolazi na isto mjesto iz godine u godinu, već da se kulture izmjenjuju, tako da se na istu površinu vraćaju svake treće do pete godine. Treba izbjegavati da srodne vrste slijede jedna drugu
Ono što je od velikog značaja da povrće izraste bogato i rodno je upotreba zdravog sjemena. Takvo sjeme je jedna od preventivnih mjera protiv bolesti i štetnika. Najsigurnije je svake godine kupiti potrebno sjeme od sjemenskog poduzeća jer je to sjeme proizvedeno i dorađeno pod stručnim nadzorom.
Borba protiv korova može se smatrati preventivnom mjerom zaštite od bolesti i štetnika. Naime, uništavajući biljke konkurente, omogućujemo bolji i brži razvoj kulture. Osim toga, korovi su često domaćini bolesti i štetnika koji, prelazeći na kulturu, mogu postati ozbiljan problem. Najbolji i najsigurniji način borbe protiv korova je često površinsko rahljenje tla, pri čemu se uništavaju tek nikli korovi, čuva vlaga tla i osigurava dobro prozračivanje tla.
Upotreba herbicida
U proizvodnji povrća za tržište na većim površinama upotrebljavaju se kemijska sredstva herbicidi, koja više ili manje, uspješno suzbijaju korove, a ne štete kulturi koja se uzgaja. Međutim, nema univerzalnog sredstva kojim bi se mogao poprskati vrt pa da ne raste korov, a raste povrće koje želimo. Svaki je herbicid selektivan samo za specifičnu kulturu ili grupu kultura, a ne suzbija ni sve korove.
Zbog toga bi u kućnom vrtu morali upotrebljavati barem desetak herbicida. To, međutim, nije glavna teškoća. Ta se sredstva upotrebljavaju u vrlo malim količinama. Na primjer, protiv korova u grašku upotrebljava se Gesagard i to 3 kilograma na 10 000 m2. Kako ćemo u vrtu imati možda samo 3 m2 graška, za tu površinu nam treba samo 0,9 grama sredstva, što je vrlo teško pravilno rasporediti bez specijalne opreme. Osim toga, nakon berbe kulture za koju je primijenjen herbicid ne smije doći druga, osjetljiva kultura kojoj će naškoditi takozvano rezidualno djelovanje herbicida.
Folija protiv korova
Na maloj površini vrta, gdje se uzgaja mnogo različitih kultura, herbicidi nisu rješenje za borbu protiv korova. Za one koji ne vole kopati kako bi uništili korov može se preporučiti takozvani “malč” od crne polietilenske folije. Dobro pripremljena i zalivena gredica pokrije se tankom (0,03 mm) crnom folijom, a rubovi dobro zagrnu zemljom. Na mjestima gdje će se sijati ili saditi naprave se otvori za biljke, a ostalo tlo je pokriveno. Tlo ispod folije brže se zagrijava pa su nicanje i rast brži, bolje se čuva vlaga u tlu, a plodovi koji su blizu zemlji ostaju čisti i zdravi. Korov ne raste jer u mraku ništa ne raste. Za kulture s dužom vegetacijom tlo ispod folije treba povremeno dobro natopiti.
Zaštitna folija za biljke
Zaštitne folije za biljke, odnosno prozirne folije od polietilena i polivinila dobro propuštaju zrake svjetlosti potrebne biljkama, a slabi su vodiči topline pa se rano u proljeće i kasno u jesen mogu koristiti za ubrzanje rasta ranog i kasnog povrća.
Na primjer, gredice na koje rano u proljeće sijemo ili sadimo salatu, rotkvicu, špinat, mrkvu, peršin, korabicu i slične kulture mogu se pokriti prozirnom polietilenskom folijom debelom 0,05 mm. Rubovi se dobro zagrnu zemljom, a na foliji načine rupice s promjerom oko 1 cm, i to najmanje 80-100 na 1 m2.
Nicanje će biti brže i jednoličnije jer se tlo bolje zagrijava, a folija dobro čuva vlagu. Rupice osiguravaju bolje zračenje, a smanjuje se vibriranje folije na vjetru.
Kad se pojave prvi pravi listovi, foliju treba skinuti. Ako smo pokrili gredicu s posađenim biljkama, folija se skida kad se razviju prvi novi listovi. Ako želimo duže štititi kulturu, folija debela 0,1 do 0,2 mm položi se na armaturu od deblje žice. Ispod takvih malih tunela mogu se uzgajati rane proljetne kulture, ali i krastavci, tikvice, rajčica paprika i slično pa će berba početi dva do tri tjedna ranije. Jesenska salata, endivija, radič, špinat, matovilac pokriveni takvim tunelom mogu se koristiti gotovo cijele zime.
Proljetni prijesad, koji ne treba velike topline, kao salata, kapusnjače, cikla i slično, mogu se također uzgojiti u ovakvim tunelima. Za hladnih dana, kada su noćne temperature ispod O° C, ispod folije će biti od 3 do 6 stupnjeva više.
Kada birate povrće za sadnju, izbjegavajte ono koje je komplicirano i zahtjevno za uzgoj te ono koje treba prskati pesticidima. Uvijek birajte biljke koje uspijevaju na području gdje će rasti i izbjegavajte one koje biste morali dodatno štititi od uvjeta koji im ne odgovaraju. Pokušajte odabrati biljke od kojih ćete imati višestruke koristi, na primjer da daju plodove u jednoj sezoni, a predivne cvjetove u drugoj.
Autor: M.L., Foto: Adam Wasilewski/Shutterstock