Postati roditelj je velika odgovornost i zadaća. Takvu odluku je vrlo teško donijeti, a ponekad je ta odluka planirana, dok ponekad dođe neplanirano. Odluka postati roditeljem je vlastita i nju ne bi smjelo nametnuto nikakvo društvo. Ona bi trebala biti stvar vlastitih želja, potreba, razmišljanja…
Kao što ima parova koji žele imati djecu, tako ima i onih koji jednostavno nemaju takvih želja i potreba. Oni nisu nimalo drugačiji, već imaju drugačije razmišljanje, želje, stavove… Nakon svakog vjenčanja očekuje se da će par dobiti dijete i to je učestalo pitanje u našem društvu.
Kada prođe određeno vrijeme, a prinova se ne nadzire stvaraju se određene pretpostavke o dotičnom paru. Često se pomisli kako ne mogu imati djece, a rijetko da možda stvarno ne žele. Za parove bez djece se pretpostavlja da imaju mnogo slobodnog vremena, koje iskorištavaju beskorisno.
Pretpostavlja se da svoje slobodno vrijeme i vikende trate besciljno. Parovi koji nemaju djecu ne trate svoje vrijeme, oni jednostavno ima drugačije interese u životu i prioritete, te im je dan nekada toliko ispunjen da ne stignu sve što su isplanirali. Ljudi koji nemaju vlastito dijete znaju se pobrinuti za nečije dijete. Vlastito dijete ne donosi iskustvo.
Takvi parovi mogu normalno sudjelovati u odgoju nečijeg djeteta (u odgoju nećaka/nećakinje, prijateljevog djeteta…). Neki stereotipi govore kako parovi bez djece zapravo ne vole djecu, niti djecu svoje rodbine i prijatelja.
Parovi bez djece zapravo žele sudjelovati u odgoju djece svoje rodbine i prijatelja. Ako vam se ponekad čini da nemaju dovoljno strpljenja, to je normalna pojava, jer i roditelji nekada izgube strpljenje s djecom.
Često se sumnja kako roditelji bez djece imaju skrivenu tajnu o tome i često im se postavlja pitanje zašto ne žele. To je vrlo intimno pitanje, koje se ne bi smjelo postavljati tek tako. Možda postoje ozbiljni razlozi zašto određeni par nema djecu. Neki parovi imaju veliku želju, ali jednostavno zbog zdravstvenih razloga ne mogu.
Za parove bez djece se kaže da ne znaju što propuštaju i da gube vrijeme na nebitne stvari. Svaki čovjek ima drugačije poglede i ispunjenja, svatko drugačije doživljava sreću i ima drugačijih želja. Biti roditelj nije za svakoga.
Nekada se za takve parove kažu da su sebični i ne žele imati odgovornost koju donose djeca. Mnogi od njih imaju kućne ljubimce i o njima se brinu kao o djeci. To nije istina. Neki parovi jednostavno uživaju u “odgajanju” kućnih ljubimaca. Žele ići na djčeje rođendane i to ih ne živcira.
Jednostavno žele biti dio života prijatelja i rodbine koji imaju djecu. Svatko ima nekoga iz obitelji tko nema vlastitog djeteta, a pružio vam je toliko ljubavi, pažnje i sreće. Nikada ne “zavirujte”u nečiji život. Njihova odluka je samo njihova i ne zna se što se skriva iza toga.
Autor: M.Š., Foto: wavebreakmedia/Shutterstock